Papa pozvao sve crkvene strukture da udome izbjeglice

Pred tragedijom desetina tisuća izbjeglica, koji bježe od smrti zbog rata i gladi, Evanđelje od nas traži da budemo „bližnji“ najmanjima i napuštenima – rekao je Sveti Otac u nedjeljnom nagovoru prije molitve Anđeo Gospodnji, kad je pozvao župe, samostane i europska svetišta da prihvate po jednu izbjegličku obitelj. Taj Papin odvažni apel neće ostati bez odgovora, smatra milanski nadbiskup kardinal Angelo Scola, a kardinal Philippe Barbarin, lionski nadbiskup, komentirajući u jednom tweettu Papin apel, veli da je ideja dobra, ponizna, realistična i vrlo utješna, dodavši da je ostvarljivo „jedna obitelj u jednu župu“.  Profesor Andrea Riccardi, utemeljitelj Zajednice sv. Egidija, pak veli da Papin apel potiče na razmišljanje i djelovanje.

Europa treba ponovo promisliti, otvarajući se izbjeglicama. Nema ih previše, nije najezda. Oni su nam potrebni i obogatit će našu stvarnost. Nikad nismo o tomu promišljali, uvijek smo stvarnost useljavanja i izbjeglica smatrali izvanrednim kratkotrajnim stanjem. O dugoročnom stanju nismo promišljali, vjerujem da to sada trebamo učiniti – primijetio je profesor dodajući:

Ovo je velika prigoda da se ponovo kaže što je Europa: kontinent koji ne živi niti može živjeti samo za sebe, koji beznadno stari. Previše smo dali zamaha populizmima, a premalo se slušalo glas naroda. Kad je narod čuo Papin glas, i kada je shvatio kamo ide Angela Merkel, pokrenuo se. Narodu je potrebno ohrabrenje, a mi ga sokolimo jer ima dobru, gostoljubivu dušu, naročito kad ljudi vide djecu. Takvi smo mi Europljani, ne možemo se sakriti iza zidova – istaknuo je profesor Riccardi.

Na upit što predlaže Zajednica sv. Egidija, rekao je kako se valja pitati: Što smo učinili? Nismo učinili previše. Glede toga kardinal Schönborn ima pravo kad veli da su europski biskupi postupali samoinicijativno. Papa nas poziva da budemo dosljedni: prihvatiti „u svim župama“. Poziv je upućen čitavoj Katoličkoj crkvi, svim kršćanima. Vjerujem kako sada trebamo srediti račune sami sa sobom. Ovo je prigoda da promislimo što Europa znači za svijet i za Sredozemlje – ustvrdio je profesor.

Predložili smo uporabu „pokroviteljstva“, da svaka talijanska i europska obitelj prihvati jednu sirijsku obitelj, obitelj koja je već u Europi te da se tako izbjegne užasna plovidba Sredozemnim morem ili put preko Balkanskoga poluotoka. „Pokroviteljstvo“  je već bilo i prije i ne zna se zbog čega ga je nestalo. Postavili smo duž državnih granica „željezne ježeve“, a ronimo suze nad mrtvim kurdskim djetetom na turskoj plaži. Dijete se kao i njegova obitelj moglo spasiti, da je „pokroviteljstvo“ zaživjelo – zaključio je profesor Riccardi.