Okolišna je kriza posljedica bozobzirnoga ljudskog ponašanja prema prirodi

U zajedništvu i istovremeno s pravoslavnom braćom, ali i sa svim ljudima dobre volje, po želji Svetoga Oca  jučer popodne je u bazilici sv. Petra u Vatikanu po prvi put slavljen Svjetski dan molitve za skrb o stvorenome. Liturgijsko je slavlje predvodio papa Franjo,  a u njemu su sudjelovali hodočasnici i predstavnici Rimske kurije. Na poticaj pape Franje da se obnovi vlastiti poziv „čuvara djela Božjega“, molitvom i promišljanjem su odgovorili brojne crkvene zajednice u Europi i u svijetu.

Gospodine, izlij u nas snagu da se brinemo za život, da živimo kao braća, da sijemo ljepotu a ne uništavanje, i nauči nas da otkrijemo vrijednost svake stvari… vjernici su na raznim jezicima sinoć molili i pjevali tijekom liturgijskoga slavlja. A o stvaranju, međuovisnosti u svemiru i čovječjoj odgovornosti, u propovijedi je govorio otac Raniero Cantalamessa, propovjednik Papinskoga doma.

Bezobzirno gospodstvo čovjeka nad prirodom u počelu je ove ekološke krize; pogrješno tumačenje onoga što piše u Knjizi Postanka: Napunite zemlju i podložite je, gospodarite nad svakim živim bićem. Ali to ne znači „izrabljivanje“ – objasnio je propovjednik. Božje gospodstvo nad stvorenjima zaista nije radi Božjega interesa, nego radi stvorenjâ koja je stvorio i koja čuva. Ovdje je razvidna usporednost: kao što je Bog čovjekov gospodar, isto tako čovjek treba biti gospodar drugih stvorenja, a to znači treba biti odgovoran za njih i njihov čuvar. Čovjek je stvoren na Božju sliku i priliku, a ne na sliku ljudskih gospodara – objasnio je otac Cantalamessa.

Čovjek na Božju sliku i priliku je dakle „jamstvo a ne prijetnja stvorenomu, on za taj dar mora Bogu polagati račun. Sveto pismo nam objavljuje hijerarhiju u prirodi koja joj daje smisao, povezujući međusobno sva živa bića i s čovjekom. Ta je hijerarhija narušena, primjerice, kad se bezumno troši na životnije (naravno, ne na one kojima prijeti nestanak), dok se pred našim očima smrti od gladi i bolesti prepuštaju milijuni djece – objasnio je propovjednik.

Čovjek, kojemu je povjeren svemir, mora razmišljati o budućnosti stvorenoga. To veli evanđelje, to u enciklici 'Laudato sì' papa Franjo ponavlja: ne brinite se za svoju budućnost, nego se brinite o budućim stanovnicima ovoga planeta. To znači, osuditi bogatstvo stečeno na štetu bližnjega. Treba se dakle brinuti za buduće naraštaje. Nitko se ne može ozbiljno zauzimati za očuvanje stvorenoga ako nema hrabrosti uprijeti prstom protiv pretjeranog gomilanja bogatstva, koje nekolicina gomila u svoje ruke, i protiv nasilja novca – ustvrdio je otac Cantalamessa.

Propovjednik se također  osvrnuo na ulogu vjere u očuvanju stvorenoga. Uzor u tomu je sveti Franjo Asiški. Njemu je jedinstvenost Boga Stvoritelja bila dostatna da „čitavi svijet stavi u stanje bratstva i hvale“. Franjo nam pokazuje put kako radikalno promijeniti svoj odnos sa stvorenim: umjesto posjedovanja, kontemplacija. On je otkrio drukčiji način u uživanju stvari, a to je divljenje, a ne posjedovanje – objasnio je propovjednik.

Posjed isključuje i dijeli, divljenje uključuje i umnaža, objasnio je propovjednik. Riječ je o „istinskijem i dubljem posjedovanju, posjedovanju iznutra, s dušom, a ne očima. Vjerski odnos nije apstraktan, primijetio je Cantalmessa, nego je Franju poticao na konkretne čine, i danas vrijedne, primjerice da se ne uzurpiraju izvori, uzimajući više od potrebnoga, ta da se poglavito razmišlja o tomu što se u vlastitu životu može učiniti za život planeta – kazao je propovjednik.

Nema smisla ljutiti se na one koji zagađuju zrak, mora i šume, ako se na obalu nekog potoka ili mora baca plastična vrećica koja će, ako je netko ne pokupi, tu zauvijek ostati; ako bilo gdje bacam ono što mi ne služi, ili ako prljam svoj grad? Očuvanje je stvorenoga isto kao i mir, rekao bi papa Franjo, umijeće, započinje od nas samih, ili kako su pak 1989. godine govorili pravoslavni čelnici: Bez promjene ljudskog srca, ekologija neće imati uspjeha – zaključio je otac Cantalamessa.