Crkva je pozvana na trajnu istinsku obnovu

Crkva je pozvana da se obnovi kako bi naše zajednice mogle biti istinski evanđeoske i slobodne i sve više prignute nad posljednjima – ustvrdio je biskup Nunzio Galantino, glavni tajnik Talijanske biskupske konferencije, govoreći 21. kolovoza na meetingu u Riminiju. Biskup je rekao kako je kršćanstvo najviše promijenilo svjetsku povijest.

Osvrćući se na temu susreta, biskup je govorio o antropologiji ograničenosti koju ne treba pretakati u hvalospjev samoj granici, nego u uzdizanje ljudskoga bića, sposobnoga iznjedriti ideal savršenstva koji vodi računa o ograničenosti i pretvara je u povijesnost, stvarnost i utjelovljenje. Prvo granica koja postaje moguća u svjetlu antropologije jest ta da budemo ljudskiji, objasnio je glavni tajnik Talijanske biskupske konferencije u predavanju naslovljenom „Osoba i osjećaj ograničenosti“.

Iskustvo granice u čovjeku je pokretački čimbenik, jer rađa želju koja pokreće volju. Kad bi čovjek imao sve, onda ne bi ništa tražio; naprotiv, ako otkrije da mu nešto nedostaje, onda to traži. Upravo iskustvo nedostatnosti, koje potječe iz ograničenja, vodi u dražesnost granica. Granica je dakle škola u kojoj se uči tajna života. Onaj koji je zadovoljan, ne traži, a ne traži ni očajnik. Siromah naprotiv traži, to jest osjeća granicu i pretvara je u razlog rasta. Osoba biva sve odgovornija što bolje spoznaje ograničenje – ustvrdio je biskup Galantino.

Društvo, koje granicu pretvara u bogatstvo, ne cijeni skupine i države poradi njihovih proizvodnih mogućnosti ili financijskih sredstava kojima raspolažu, nego sa sredstvima na raspolaganju pokušava olakšati stanje siromašnih kako bi izbjeglo stvaranje dvobrzinskoga svijeta. Tako postupa sa svim siromašnima, s onima koji nemaju posla ili su ga izgubili, s onima koji dolaze iz siromašnijih i gospodarski zaostalih krajeva, s onima koji se ne mogu braniti jer čekaju da se rode i da uživaju život – primijetio je biskup Galantino.

Antropologija ograničenosti nuka Crkvu da obnavlja svoje strukture, odlučujuće dinamike i djelovanje zajednice. Već su sada crkvene zajednice i udruge čudesan znak Božje prisutnosti i njegove ljubavi… Ipak moramo još mnogo učiniti glede svjedočenja; napredovati u promicanju istinskih evanđeoskih i slobodnih dinamika kako bi što bolje očitovale ljubav koja nas je dotaknula. Crkva, koja granicu pretače u bogatstvo, poprima misijski stil koji Papa žarko želi, biva sve manje djeliteljica usluga a sve više „poljska bolnica“ prignuta nad posljednje u kojima je prisutan Bog, nadajući se da će je oni primiti u Kraljevstvo nebesko – zaključio je biskup Galantino.