Papa: Geopolitika Evanđelja

Želja Revolucionarnih oružanih snaga Kolumbije da se sretnu s Papom, usmjerila je reflektore na zauzimanje Pape i Svete Stolice za dijalog u Latinskoj Americi i u svijetu. Revolucionarne oružne snage Kolumbije neizravno su uputile zahtjev da se s Papom susretnu tijekom njegova posjeta Crkvi u Kubi, te da u pregovorima sudjeluje i stalni izaslanik Svete Stolice, a to je dobar povod za razmišljanje o geopolitičkoj ulozi argentinskoga Pape – piše Andrea Tornielli u članku objavljenom na portalu Vatican insider.

Najznačajniji dosadašnji rezultat zacijelo je „poboljšanje odnosa“ između Sjedinjenih Američkih Država i Kube, te s obojicom čelnika, predsjednikom Barackom Obamom i predsjednikom Raulom Castrom, koji su papi Franji i Vatikanu javno zahvalili na posredovanju. Iako u stvarnosti, kao što je ustvrdio sam Papa, vatikansko posredovanje u tom slučaju nije bilo odlučno, nego volja dvojice predsjednika, koji su željeli pregovarati na neutralnom terenu – podsjetio je Tornielli..

Proces između Sjedinjenih Država i Kube – kako je papa Franjo prošli mjesec kazao – nije imao posredničko obilježje. Stigla je samo želja. Potom su prošla tri mjeseca tijekom kojih sam molio da želja postane stvarnost. Bog je tada moje misli usmjerio na jednoga kardinala. On je tamo otišao i razgovarao, a ja više nisam znao ništa; prolazili su mjeseci, a Državni mi je tajnik jedan dan rekao: „Sutra ćemo imati drugo zasjedanje s dvije ekipe“ – „Što?“ „Da, dvije skupine pregovaraju i rade“… Sve je išlo samo od sebe … to je bila dobra volja dviju država: zasluga je njihova, one su to izvele – rekao je tada Sveti Otac.

Neki pak ulogu pape Franje žele usporediti s ulogom koju je papa Ivan Pavao II. odigrao u zemljama Istočne Europe i u padu komunizma. Te se uloge ne mogu uspoređivati jer se promijenila geopolitika, a svijet više nije podijeljen. Pa i stoga jer u počelu pokušaja Argentinskoga pape, talijanskoga podrijetla, nije latinsko-američki kulturalni identitet ili strukturirana politička misao, nego jednostavno evanđeoski i realistički pristup globalnim problemima. Isti dakle pristup koji je i papa Wojtyła pokazao, kada je, nakon urušavanja komunizma, odbio da mu se prilijepi uloga kapelana Zapada, uzalud zaklinjući svoje stare prijatelje i saveznike u borbi protiv komunizma da u Iraku ne vode dva rata, koji su se pokazali puni negativnih posljedica za cijeli Bliski istok – istaknuo je Tornielli.

Sa svojom geopolitikom Evanđelja, papa Franjo daje glas onima koji ga nemaju. U procese dijaloga i pregovora želi uključiti sve, ne vodeći račina o politički korektnim zabranama zapadnih učitelja misli. Činjenica da papa Bergoglio dvije i pol godine nakon svoga izbora još nije pohodio svoju Argentinu samo potvrđuje pristup koji ne vodi računa o geopolitičkim i identitetskim projektima. Za svoj je pak apostolski pohod Južnoj Americi odabrao tri male, a ne moćne države španjolskoga govornoga područja: Ekvador, Boliviju i Paragvaj, podupirući pozitivne procese u tijeku za usvajanje novih razvojnih modela – primijetio je Tornielli.

Naposljetku ne treba zaboraviti kako su realizam i sloboda u dijalogu s Kastrom i Moralesom, te s latinsko-američkim pučkim pokretima - a možda i s Revolucionarnim oružanim snagama Kolumbije - omogućili Papi da gleda na Putina kako bi se 2013. godine zaustavio oružani napad na Siriju, te da upozori kako se iza vjerskoga rata kriju veliki gospodarski interesi koji sukobe na Bliskom istoku žele prikazati kao konačni obračun između kršćana i muslimana – zaključio je Andrea Tornielli.