Molitva za ujedinjenje Sjeverne i Južne Koreje

U nedjelju, 9. kolovoza, bio je Dan molitve za ujedinjenje Sjeverne i Južne Koreje, koje su već sedamdeset godina odvojene. Za njihovo su ujedinjenje molili kršćani na sjeveru i jugu Korejskoga poluotoka. Osvrnuvši se na odnose između Seula i Pyonyanga u razgovoru za našu radiopostaju Eugenio Bonanata, novinar Asia Timesa, rekao je kako stagniraju odnosi između dviju država, odnosno između dva dijela jedne zemlje, kako vele korejski građani.

Zanimljivo je da je posljednjih godina u Sjevernoj Koreji porastao životni standard: ima više mobilnih telefona, više trgovina; počeo je dakle rasti srednji stalež. Nadamo se da će on potaknuti vodstvo, čelnike države, na otvaranje prema svijetu. Kim Jong-un je, za razliku od oca i djeda, studirao u Švicarskoj, poznaje dakle jaz između Sjeverne Koreje i ostatka svijeta. Možda bi ta dva čimbenika, srednji stalež i njegov odgoj, mogli biti izvor nade – kazao je novinar.

Na primjedbu da je zakazala međunarodna diplomacija, rekao je kako je vrlo težak sjeverno-korejski problem, jer, za razliku od drugih sila „osovine zla“ – kamo su Sjedinjene Države svrstavale neke države – činjenica je da Pyongyang ima osam tisuća topova okrenutih prema Seulu, a Seul je od granice udaljen samo tridesetak kilometara.  Riječ je dakle o strukturalnom problemu. Stoga se ne može rabiti „štap“, kojim se služi diplomacija. Ne može se rabiti ni „mrkva“, budući da je vrhovni vođa, koji udobno živi, jedini koji zapovijeda – istaknuo je Bonanata.

A na upit što je diplomacija učinila proteklih sedamdeset godina, rekao je kako je bilo trenutaka bremenitih nadom, ali i da su te nade uvijek iznevjerile. Naravno da se vodi rasprava o tomu zašto su iznevjerile. Pita se je li zakazala diplomacija, jer nije znala iskoristiti povoljni trenutak, kao kad je na čelu Južne Koreje bio Kim Dae-jung, ili jer sjeverno-korejske čelnike ne zanima dijalog – primijetio je novinar dodajući:

Bez obzira na ono što je bilo u prošlosti, danas je problem kako otkloniti objektivnu prijetnju miru i stabilnosti, također i bogatstvu u tom dijelu svijeta. Ako bi Sjeverna Koreja na neki način dospjela u granice normalnosti, njezini bi građani prvi osjetili blagodati, jer bi im se poboljšao životni standard. To bi se pak pozitivno odrazilo na život kineskoga, japanskog i južno-korejskog stanovništva. Naravno, ovo su još uvijek samo pretpostavke – zaključio je Eugenio Bonanata.