Muzejska izložba 'Herman Bollé-graditelj hrvatske metropole", M. M. Letica

Prilog o muzejskoj izložbi »Herman Bollé – graditelj hrvatske metropole« – pripremio i govori Marito Mihovil Letica. 

Zagrebačka katedrala, koju 1880. teško je oštetio potres, današnji prepoznatljiv izgled uvelike duguje Hermanu Bolléu, hrvatskomu arhitektu njemačko-francuskoga podrijetla. On je radeći na obnovi zagrebačke prvostolnice ustanovio, povodeći se za srednjovjekovnim uzorima, katedralnu radionicu iz koje će nastati Obrtna škola i s njome povezan Muzej za umjetnost i obrt.

Ovogodišnja se 135. obljetnica zagrebačkoga Muzeja za umjetnost i obrt podudara sa 170. obljetnicom Bolléova rođenja. Tom je prigodom u dotičnome muzeju, koji nahodi se u palači na tadašnjemu Sveučilišnom trgu – reprezentativnome zdanju što projektirao ga je Herman Bollé – upriličena izložba o životu i djelovanju ovoga značajnog hrvatskoga graditelja i umjetničkog obrtnika. Naslov »Herman Bollé – graditelj hrvatske metropole« jedva da je preuzetan, a izložbu su posjetitelji mogli razgledati od 17. travnja 2015. i još uvijek to mogu učiniti do 23. kolovoza.

Valja kazati da je autor izložbe sveučilišni profesor dr. sc. Dragan Damjanović. Posrijedi je plod njegova predanog višegodišnjeg istraživanja Bolléova opusa. Pritom je napomenuti da izložba u prvome redu čini razvidnim Bolléov doprinos izgradnji Zagreba u razdoblju od zamalo pola stoljeća, koliko je arhitekt djelovao u glavnome hrvatskom gradu, a tijekom kojega se razdoblja Zagreb preobrazio iz provincijskoga grada u srednjoeuropsku metropolu, utrostručivši se i površinom i brojnošću žitelja.

U prikladnome promidžbeno-nagovornom tekstu Dragana Damjanovića možemo među inim pročitati:

»Izložba ʹHerman Bollé – graditelj hrvatske metropoleʹ [...] predstavlja sve aspekte njegove stvaralačke osobnosti – Bolléa kao arhitekta, restauratora spomenika, profesora i ravnatelja obrtne škole i Muzeja za umjetnost i obrt. Upoznajemo njegovu obitelj i osobnu ostavštinu, crteže iz njegove mladosti nastale pri putovanjima Njemačkom i Italijom, kao i način na koji su ga percipirali njegovi suvremenici i kritičari. / Kako bi se naglasila uloga koju je igrao u unaprijeđenju hrvatskog umjetničkog obrta na izložbi je prezentiran Bolléov rad na opremanju riznice zagrebačke katedrale reprezentativnom liturgijskom opremom, njegovi radovi za opremu grkokatoličke katedrale u Križevcima (monumentalni svijećnjak, procesijske ripide i križ iz svetišta katedrale), te carsko prijestolje iz grkokatoličke zagrebačke crkve. Izložba je prilika za pomnije razgledavanje njegovog remek djela, zgrade MUO [Muzeja za umjetnost i obrt], njezinih skrivenih prostora (knjižnice), a vidjeti se mogu vodorige i kamena plastika skinuta sa zagrebačke katedrale pri restauratorskim zahvatima koji još traju. Posebna je pažnja posvećena i ulozi koju je odigrao u obnovi Zagreba nakon potresa 1880. godine. / Iz goleme ostavštine od nekoliko tisuća crteža izabrani su najreprezentativniji originalni primjerci kako bi svjedočili o Bolléovom projektantskom daru i crtačkoj virtuoznosti. Svojim stvaralaštvom Herman Bollé na najpotpuniji način utjelovljuje htijenja i estetske nazore duha historicizma 19. stoljeća.«

U nemogućnosti da spomenem sva sakralna zdanja što ih je Bollé restaurirao i time im dao današnji izgled, zadržat ću se na njih nekoliko. U Zagrebu: već spomenuta katedrala, zatim franjevačka, pravoslavna i grkokatolička crkva, Sveta Marija na Dolcu, župna crkva u Remetama, a nadzirao je prema nacrtima Friedricha von Schmidta radove na crkvi sv. Marka. Izvan Zagreba: hodočasnički kompleks u Mariji Bistrici, manastir Grgeteg na Fruškoj gori, iločka franjevačka crkva, saborna crkva u Pakracu.

Uz restauriranje postojećih Bollé je projektirao i podigao brojne nove sakralne građevine: npr. evangeličku crkvu u Zagrebu, župne crkve u Granešini, Erdeviku, Tounju, a vodio je dovršenje đakovačke katedrale polazeći od projekata Karla Rösnera i Friedricha von Schmidta. Zato je Bolléa tisak 19. stoljeća s pravom zvao »hramograditelj«.

No ipak je Bolléovo najznačajnije djelo arhitektonsko-urbanistički kompleks groblja Mirogoj. Taj atribut »urbanistički« doima se neprimjerenim za groblje, ali valja napomenuti da izražajna grčka riječ »nekropolis«, ili prilagođeno »nekropola«, doslovno znači ʹgrad mrtvihʹ. Mirogoj je nastajao gotovo sedam desetljeća, od 1878. sve do kraja 1930-ih, te ne samo da se ubraja u monumentalna i reprezentativna europska groblja nego je zauzeo dostojno mjesto u općoj povijesti historicističke arhitekture.

Herman Bollé okušao se u gotovo svim graditeljskim stilovima tipičnima za kasno 19. stoljeće. Katoličke i protestantske crkve projektirao je u neogotičkom stilu, a pravoslavne u neobizantskom. Za stambene i javne zgrade rabio je neorenesansni stil. Zajedno s Isidorom Kršnjavim nastojao je iznaći poseban hrvatski narodni stil, a nakon 1900. prihvatio je i secesiju.

Bit će zanimljivo spomenuti još neke objekte što ih je Bollé sagradio ili je sudjelovao u njihovoj gradnji: grobnica obitelji Jelačić u Novim dvorima u Zaprešiću, kemijski laboratorij na Strossmayerovu trgu, stambena dvokatnica u ulici Jurja Žerjavića 4; prema Bolléovim nacrtima izrađeni su na Zrinjevcu meteorološki stup i vodoskok, zatim ograda i portal Botaničkoga vrta te ograda i portal zgrade Ministarstva bogoštovlja i nastave u Opatičkoj 16 te brojna druga djela primijenjenih i dekorativnih umjetnosti: od vitraja i oltara do nakita i posuđa.

Herman Bollé rodio se 1845. u Kölnu, onodobnome središtu europske neogotike, zahvaljujući projektu dovršavanja tamošnje velebne katedrale, čemu je Bollé svjedočio kao mladac. U Kölnu je završio graditeljsku obrtničku školu, a potom studirao arhitekturu na Akademiji u Beču. Za boravka u Italiji 1875./76. upoznao je Bollé biskupa Josipa Jurja Strossmayera i povjesničara umjetnosti Isidora Kršnjavoga te ga oni pozvaše da dođe u Hrvatsku preuzeti nastavak izgradnje đakovačke katedrale. Godine 1878. nastanio se u Zagrebu, kojemu će udariti snažan pečat i dati mnogo toga od njegove prepoznatljivosti. U Zagrebu je 1926. i umro, a grobnica mu je na ulazu u Mirogoj.

Premda mnogi drže Bolléa izuzetno značajnim arhitektom, neki ga njegovi suvremenici smatrahu bezvrijednim, pače i vrlo štetnim. Malo tko mu je osporavao umješnost i poduzetnost, ali mu je nemali broj znalaca odricao umjetnost, autentičnost i originalnost. Jedan od njegovih najnesmiljenijih kritičara bijaše Gjuro Szabo; germanist, arheolog i povjesničar umjetnosti. On je, zamjerajući mu među inim što je uklonio staru kulu na trgu pred zagrebačkom katedralom, kazao: »Od doba Tatara nije nitko toliko toga u maloj Hrvatskoj uništio, dapače uradio je gore, jer je ne samo ono, što su dapače i Turci ostavili utamanio, već je toliko toga apsolutno bezvrijednog posagradio, tako, da to treba ponajprije sve srušiti.«

U svakome slučaju, izložba »Herman Bollé – graditelj hrvatske metropole« prikladno je nazvana. I odlično postavljena. Iz svega jasno proizlazi da bi je valjalo razgledati. A to je još moguće, vrijedi ponoviti, do 23. kolovoza.