Šesnaesta nedjelja kroz godinu - pater Anto Lozuk

Uz liturgijska čitanja šesnaeste nedjelje kroz godinu, razmišlja pater Anto Lozuk:

„Bili su kao ovce bez pastira“ – ovim riječima Evanđelje opisuje ljude koji dolaze k Isusu. Ove riječi autentično mogu se primijeniti na ljude svih vremena i svih prostora, pa i našeg vremena i našeg prostora. I naš naraštaj je poput ovaca koje pastira nemaju.

Pođimo na izložbu moderne umjetnosti. Naći ćemo se okruženi nakazama, izobličenim figurama, likovima bez glava, s glavama nasađenim naopako; ili pred bezobličnim mazarijama, slikama u kojima se spaja nespojivo ili prikazuje ono najružnije, najodvratnije u prirodi. Pitamo se: jesu li to slike duševnih bolesnika? Ne! To je odraz duševnog stanja i konkretnog života današnjeg čovjeka. Umjetnik nije kriv što je osjetljiviji nego drugi ljudi, što vidi ono što drugi ne vidie i što je sposoban izraziti ono što drugi ne mogu. Umjetnici, a da toga možda nisu niti svjesni, na drastičan način dočaravaju nakaznost današnjeg načina života i duše današnjeg čovjeka. Ljudi su izgubili sebe, svoje dostojanstvo, svoju bit, orijentaciju, svrhu. Glavinjaju ovom zemljom bespomoćni i izgubljeni, upravo kao 'ovce bez pastira'.  

Prije nekoliko godina na jednom od njemačkih TV-kanala u kasnim večernjim satima davala se emisija o teenagerima. Među ostalima nastupio je i jedan srednjoškolski profesor. Govorio je o važnosti odgoja, osobito u razdoblju između dvanaest i devetnaest godina, te iznosio neke gotovo nepremostive poteškoće vezane uz odgoj današnje mladeži. U jednom trenutku zaustavio se, okrenuo se prema kameri te se obratio izravno slušateljima: „Roditelji, znate li gdje se u ovom trenutku nalazi vaše dijete? Pogledajte na sat!“ A onda je nastavio još provokativnije: „Djeco, znate li gdje se ovog trenutka nalaze vaši roditelji? A zar ne bismo već svi trebali biti u krevetu?“

U Evanđelju kojega slušamo ove nedjelje Isus promatra mase ljudi, ne samo svoga vremena, nego svih budućih vremena, osjeća nad njima duboko sažaljenje jer su zaista „kao ovce bez pastira“ – umorni, dezorijentirani, izgubljeni. Milijuni i stotine milijuna danas sa strepnjom proučavaju horoskop. Zašto? Troše milijarde, odrasli na alkohol, mladi na drogu (i alkohol). Zašto? Tisuće i stotine tisuća svakog dana obilazi liječnike, šopaju se tabletama (a uopće nisu ozbiljno bolesni). Zašto? Mnogi poznati ljudi, medijske zvijezde, intelektualci redovito konzultiraju vračarice i nadriproroke, gurue i psihologe. Zašto? Milijuni mladih iz noći u noć ne spavaju nego se predaju bezumnom ludovanju. Zašto? Zašto svi mi neprestano bježimo i od same pomisli na starost i smrt? Zašto? – Jer smo izgubljeni, trebamo oslonac, pomoć, suosjećanje, utjehu. Ne jeftinu utjehu, nego čovjeka kakvog nema na ovoj zemlji, čovjeka koji bi bio tu za nas, koji bi bio kadar nositi s nama naš teret, teret 'ovaca bez pastira'. U poruci Evanđelja Gospodin Isus danas se dovoljno jasno predstavio kao jedini pravi pastir ljudskoga roda.