Marito Mihovil Letica o sv. Ivanu Krstitelju i njegovoj svetkovini

Marito Mihovil Letica govori o sv. Ivanu Krstitelju i njegovoj svetkovini:

Krenut ćemo od starozavjetnih radaka iz 40. poglavlja knjige proroka Izaije: »Glas viče: 'Pripravite Jahvi / put kroz pustinju. / Poravnajte u stepi / stazu Bogu našemu.'« (Iz 40,3)

U skladu s izrekom koja veli da se Novi zavjet u Starome skriva, a Stari u Novome otkriva« (ili latinski: »Novum in Vetere latet, et in Novo Vetus patet«), valja primijetiti da evanđelist Marko započinje svoj spis pozivanjem na Izaijine riječi:

»Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega. Pisano je u Izaiji proroku: / 'Evo šaljem glasnika svoga / pred licem tvojim / da ti pripravi put. / Glas viče u pustinji: / Pripravite put Gospodinu, / poravnite mu staze!' / Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijehâ. Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. / Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom. / I propovijedao je: / 'Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. Ja vas krstih vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.'« (Mk 1,1-8)

I evanđelist je Ivan zapisao da se Ivan Krstitelj predstavio Izaijinim riječima odgovarajući na pitanjâ što postavljali su ih svećenici i leviti:

»... 'Tko si ti?', on prizna; ne zanijeka, nego prizna: 'Ja nisam Krist.' Upitaše ga nato: 'Što dakle? Jesi li Ilija?' Odgovori: 'Nisam.' 'Jesi li Prorok?' Odgovori: 'Ne.' Tada mu rekoše: 'Pa tko si, da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sâm o sebi?' On odgovori: / 'Ja sam glas koji viče u pustinji: / Poravnite put Gospodnji! / – kako reče prorok Izaija.' / A neki izaslanici bijahu farizeji. Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: 'Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?' Ivan im odgovori: 'Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate – onaj koji za mnom dolazi, kome ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući.' To se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.« (Iv 1,19-28)

Treba uvidjeti da u oba navedena teksta Izaijine riječi poprimiše jasne kristološke implikacije. Također valja kazati da sliku Ivana Krstitelja kao novoga Ilije nalazimo ponajprije kod Marka i Mateja, no takvo je povezivanje nedovoljno jasno, taj je obrazac tumačenja nedorečen i problematičan. Stoga to prepoznavanje Ilije u Ivanu Krstitelju evanđelist Luka ispušta, a evanđelist Ivan izrijekom opovrgava. Jer Ivan govori o Krstitelju ponajvećma kao onome tko navješćuje Mesiju, Krista, koji je preegzistentna Riječ Božja:

»Bî čovjek poslan od Boga, / ime mu Ivan. / On dođe kao svjedok, / da posvjedoči za Svjetlo, / da svi vjeruju po njemu. / Ne bijaše on Svjetlo, / nego – da posvjedoči za Svjetlo. / Svjetlo istinsko, / koje prosvjetljuje svakog čovjeka, [...]« (Iv 1,6-9)

Ivan Krstitelj svjedok je Isusa Mesije i njegov prethodnik. Često ga nazivaju, osobito u istočnim kršćanskim Crkvama, »Ivan Preteča«. On je rođen svega nekoliko mjeseci prije svojega rođaka Isusa. Ivanovo je rođenje plod osobite milosti. Njegova majka Elizabeta bijaše jedna od kćeri Aronovih, a otac mu Zaharija svećenik iz razreda Abijina. Elizabeta i Zaharija, oboje u poodmaklim godinama, nisu se više nadali da bi mogli biti roditelji. A ostati bez potomstva Židovi smatrahu prokletstvom.

To nas podsjeća na mnoge slučajeve u Starome zavjetu, od kojih je najpoznatiji onaj Sare i Abrahama: njima je, premda već bijahu starci, Jahve podario sina Izaka. Tako je Bog, kojemu ništa nije nemoguće, opet čudesno intervenirao i Elizabeta je rodila Ivana.

Odrastavši, Ivan Krstitelj djelovao je u Judejskoj pustinji: krstio, pozivao na obraćenje u duhu apokaliptičkih i mesijanskih starozavjetnih prorokâ, navješćivao evanđelje i kraljevstvo Božje. K tome je razotkrio moralnu iskvarenost i političku korupciju kralja Heroda. Zato je Ivan utamničen i potom mu je odrubljena glava.

Ivan Krstitelj na posve osobit način povezuje Stari i Novi zavjet. Dohodeći iz starozavjetne tradicije navijestio je evanđelje, kraljevstvo Božje, dolazak onoga koji će u »Otkrivenju« kazati: »Evo, sve činim novo!« (Otk 21,5)

Vrijedi podsjetiti na Isusove riječi što ih je uputio Ivanovim učenicima, posežući za Izaijinim izričajima: »Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: 'Slijepi proglédaju', hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, 'siromasima se navješćuje evanđelje'.« (Mt 11,4-5)

Riječ »evanđelje« doslovno znači, ne će biti zgorega ponoviti, 'radosna vijest'. A svaka vijest treba ispunjavati dva osnovna uvjeta. Prvo: da je nova, svježa i aktualna, upućena suvremenomu čovjeku. Drugo: da je istinita, jer neistina ne može biti vijest, nego obmana, dezinformacija. Stoga treba razumjeti da je Ivan Krstitelj glas koji i nama dovikuje, iz pustinje današnjega od Boga udaljena svijeta, Izaijine riječi: »Pripravite put Gospodinu, / poravnite mu staze!« (Mk 1,3). Te riječi ne samo da su istina nego su, kako bi se reklo u filozofiji jezika i lingvistici, meta-istina, tj. istina koja govori o Istini, o »Svjetlu istinskom, / koje prosvjetljuje svakog čovjeka« (Iv 1,9).

Zanimljivo je da se sv. Ivanu Krstitelju, uz Isusa i bl. Djevicu Mariju, jedinom u katoličkome kalendaru slavi zemaljski rođendan, i to dana 24. lipnja. Takva je čast posve u skladu s Isusovim riječima kako između rođenih od žene nitko nije veći od Ivana (usp. Mt 11,11). Tome valja dometnuti da se Ivanovo mučeništvo obilježava 29. kolovoza.

Dan rođenja Ivana Krstitelja, Ivanje, zovemo i »ljetni Božić«: vrijeme je to ljetnoga suncostaja, koji dolazi šest mjeseci nakon Božića, s kojim pak povezujemo zimski suncostaj. Uoči svetkovine Ivana Krstitelja pale se ivanjski krijesovi, a taj običaj seže u pretkršćanska vremena, čega se primjerice dohvaća i Shakespeareovo djelo »San Ivanjske noći«, svojevrstan spoj svadbene komedije i vilinske pastorale gdje su opisane ljepote prirode i čarolije Ivanjske noći. (Zanimljivo je spomenuti da se plod rogača u nekim jezicima: njemačkom, danskom, švedskom i drugima; zove »Ivanov kruh«, primjerice njem. »Johánnisbrot« jer se prema predaji Ivan Krstitelj hranio uz ostalo i rogačima.)

Ivanje je svetkovina povezana sa žetvenim običajima i početkom ljeta; tada je najduže danje svjetlo. No svjetlost krijesova u Ivanjskoj noći valja ponajprije gledati i razumijevati pod kristološkim vidikom: u skladu s riječima evanđelista Ivana o Ivanu Krstitelju: »Ne bijaše on Svjetlo, / nego – da posvjedoči za Svjetlo.« (Iv 1,8)

To da je Ivan Krstitelj posrednik između Staroga i Novoga saveza možemo simbolički povezati s astronomskom i kalendarskom okolnošću da njegova je svetkovina jednako vremenski udaljena od dvaju susljednih Božićâ, čime se Ivan iskazuje posrednikom između Božjih opetovanih nastanjenjâ među ljudima, glasnikom trajnoga i uvijek prisutnoga Božića te vjerodostojnim navjestiteljem Bogočovjeka Isusa Krista, koji je vječna preegzistentna Riječ Božja i vječno Istinsko Svjetlo.