Trinaesta nedjelja kroz godinu (B) – p. Anto Lozuk

Evanđeoski izvještaj, kojega čitamo ili slušamo na XIII. nedjelju kroz godinu, suočava nas s tragedijom u obitelji jednog uglednog nadstojnika sinagoge i žalosnom sudbinom jedne nesretne žene. A sve se to događa pred Isusom. On je taj koji sluša vapaj oca Jaira: „Kćerkica mi je na umoru!“ A nakon toga i žalosnu vijest: „Kći ti je umrla!“ On je onaj koji poznaje tužnu sudbinu žene koja je „razdala sve svoje (da bi ozdravila) a ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore“, kako svjedoči Evanđelje. Iza zdvojnog Jairova vapaja, iza surove vijesti o smrti djeteta, iza žalosne životne priče bolesne žene kriju se i situacije našega života: situacije u kojima smo pred nevoljom potpuno nemoćni, situacije u koje, prema evanđeoskoj objavi, želi ući Bog i izmijeniti ih. Možda se upravo i ti nalaziš u takvoj situaciji. Vjeruješ li da je Bog može i hoće izmijeniti? Jesi li spreman dopustiti Bogu da u nju uđe? 

Jair pada Isusu pred noge i vapi: „Kćerkica mi je na umoru!“ Njegova gesta jasno govori da on vjeruje u Isusovu nadzemaljsku moć i njegovo nadzemaljsko dostojanstvo. Ta gesta izražava prije svega štovanje, ali i vjeru da je Isus onaj koji njegovoj kćerkici može i hoće vratiti zdravlje... Kada te u životu zadese teški udarci sudbine, i za tebe bi dobro bilo da padneš Isusu pred noge, da mu iskažeš svoje štovanje te ga u vjeri i nadi zamoliš da promijeni ono što možda već izgleda kao okamenjena tragedija.

Nesretnu ženu, koja je dvanaest godina bolovala od krvarenja, nije pritiskala samo bolest. Jednako kao bolest pritiskala ju je činjenica što je isključena iz ljudske zajednice. Za Židove bila je nečista i svaki koji bi došao u dodir s njom postajao bi nečist. Zato je bio zabranjen svaki dodir s ljudima. No, borila se uporno protiv svoje nevolje već dvanaest godina, čitavo je imanje potrošila za liječnike, a sve bez uspjeha. A onda je dopustila da ju nadahne i ponese vjera: „Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena.“ Vjera čini čudo mogućim, vjera otvara slabom čovjeku pristup Božjoj svemoći. Vjera zacjeljuje rane, obnavlja srušene ljudske odnose, osigurava Božju blizinu i Božje djelovanje.

„Kći ti je umrla!“ – Ove riječi dočekale su Isusa, Jaira i one koji su se uputili s njima upravo pred Jairovom kućom. Dogodilo se ono što se više ne može promijeniti. Spasa više nema. Kada nastupi smrt, mi ljudi nalazimo se na krajnjoj granici svojih mogućnosti. Pred licem smrti smo potpuno nemoćni. Svoje umrle možemo jedino oplakati pokopati. Zadnja poruka Evanđelja, međutim glasi: čak ni u toj situaciji ne smijemo se prepuštati osjećajima očaja i beznađa. Čak i u takvim trenucima pozvani smo da učvrstimo svoju vjeru i svoje pouzdanje. Čak i u toj situaciji Gospodin poziva Jaira i sve nas: „Ne boj se! Samo vjeruj!“ Vjera uistinu čini čudo mogućim, otvara slabom čovjeku pristup Božjoj svemoći, osigurava Božju blizinu i Božje djelovanje.