Crkva ne dopušta da ju koloniziraju prevladavajuće ideje pojedinog vremena

Crkva gradi mostove, ali nikada ne dopušta da ju koloniziraju prevladavajuće ideje pojedinog vremena – istaknuo je Papa u govoru zajednici Papinske crkvene akademije, koja priprema svećenike za diplomatsko poslanje u službi Svete Stolice. Kako je napomenuo papa Franjo, Sveta je Stolica sjedište rimskog biskupa, Crkve koja predsjeda u ljubavi; ne u taštoj oholosti, već u hrabrosti svakodnevne poniznosti svojega Učitelja. Istinska vlast Crkve u Rimu jest Kristova ljubav.

Prema Papinim riječima, to je jedina snaga koja ju čini općom i uvjerljivom; to je srce njezine istine koja ne podiže zidove podjele i isključivanja, već je most koji izgrađuje zajedništvo i poziva na jedinstvo ljudskoga roda. To je njezina tajna moć, koja hrani snažnu joj nadu, neuništivu unatoč trenutačnim porazima.

Papa je potaknuo buduće diplomate da ne „presuše“ ili ne upadnu u cinizam, već da njeguju sjećanje na Isusa. Niste pozvani biti visoki državni dužnosnici, viša kasta, naviknuta na svjetovne salone, već čuvari istine koja podupire one koji je predlažu – rekao je papa Franjo.

Poslanje je predstavnika Svete Stolice postati most koji nadilazi vlastite načine razumijevanja, kulturološke vlastitosti i crkvenu pozadinu. Služba na koju ste pozvani – rekao im je Papa – traži da branite slobodu Apostolske Stolice, koja ne smije upasti u strančarenja, dati se kolonizirati popularnim mislima pojedinog vremena ili pak iluzornom prevlašću široko prihvaćenih ideja i vrjednota [mainstream].

Sveti je Otac slikovito upozorio studente da ne očekuju „pripremljeno tlo“, već da ga budu spremni „orati vlastitim rukama… kako bi ga pripremili za sjetvu“, s nadom u buduću žetvu koju sami možda neće vidjeti. Rekao im je da „ne pecaju u akvariju ili uzgajalištu riba“, već da imaju hrabrosti otići na periferije i „baciti mreže i udice“ u manje poznata područja, ne navikavajući se, kako je rekao, „jesti ribu koju su drugi spremili“.

Podsjetio ih je da ih čeka poslanje diljem svijeta: u Europi, koju valja probuditi; u Africi, koja žeđa za pomirenjem; u Latinskoj Americi, koja gladuje za nutarnjom okrjepom; u Sjevernoj Americi, koja treba iznova otkriti korijene svojega identiteta, koji se ne definira isključivošću; u Aziji i Oceaniji, koje se suočavaju s izazovom dozrijevanja u dijaspori, kao i dijaloga s velikim povijesnim kulturama. Papa je na kraju obećao budućim diplomatima da će moliti za njih, te ih je potaknuo da i oni mole za njega. „Čitav je vaš život u službi evanđelja i Crkve. Nikada to ne zaboravite!“ – rekao im je na koncu svojega govora.