2015-06-20 18:49:00

Dvanaesta nedjelja kroz godinu (B) – p. Anto Lozuk


Genezaretsko jezero leži 208 metara ispod morske razine. Okruženo je visokim brdima s kojih iznenada zapušu snažni vjetrovi i za čas izmijene lice jezera. Takav jedan vjetar zahvatio je jezero one noći kada se lađica s Gospodinom i učenicima nalazila na pučini. A Gospodin je spavao. Spavao je mirno usprkos buri i oluji, a učenike je obuzimala sve veća panika... Naš ljudski život često sliči putovanju kroz noć, na klimavoj lađici, protiv bure i oluje. Često nam se čini da smo i mi izručeni opakim silama svijeta koje nas nose kamo nećemo, žderu, razaraju, uništavaju. A Bog, kome smo povjerili svoje živote i sudbine svojih dragih, kao da spava.

Događaj koji se zbio one noći na olujnom Genezaretskom jezeru možda ipak i u takve naše situacije unese malo svjetla. Učenici su se vjerojatno dugo sami borili s olujom (kao što i mi u takvim situacijama činimo). Bili su to iskusni ribari koji su prošli kroz mnoštvo oluja. U početku su vjerojatno mislili da će njihovo znanje i vještina biti dovoljni da obračunaju s tamnim silama pobješnjelog mora. No, što je vjetar bivao jači, a valovi veći, njihovo se samopouzdanje sve više topilo. Snaga vjetra i bijes valova napokon su ih slomili. Obuzeti krajnjom panikom obratili su se napokon Isusu. Zavikali su tako glasno da se morao probuditi. On je ustao, stao nasuprot buri i oluji i odmah su nastupili mir i tišina. Dok je ponovno zauzimao svoje mjesto, uputio im je prigovor: „Zar nemate vjere?“

Mi kršćani putujemo kroz vrijeme lađicom koja se zove Crkva. Nekada je ta lađica putovala mirnim morem. Bog se nalazio posvuda. Bio je u temeljima čovjekova razmišljanja i čovjekova života. Sve je izgledalo stabilno i sigurno. Danas se more oko nas uzburkalo. Zapuhali su snažni protivni vjetrovi. Posvuda vlada ateizam, osobito onaj praktični. Snage koje vladaju svijetom – tisak, mediji, ekonomija, politika, moda, trendovi u popularnoj umjetnosti (film, laka glazba) uopće ne računaju s Bogom. Općenito prihvaćeni način odgoja i života (i mladih i starih) vrlo malo računaju s Bogom. Zapadna civilizacija već stoljećima sustavno se bori protiv religije, osobito protiv kršćanstva, i sve više u sebe ugrađuje antikršćanske postavke i antikršćanske vrednote. I u ovom opakom moru kršćanstvo sve više tone. Mnogi su uvjereni da se nikada neće oporaviti, da će ga protivni vjetrovi i uzburkano more našega vremena jednostavno potopiti.

U ovom kontekstu postavlja Gospodin i nama sudbonosno pitanje: „Zar nemate vjere?“ Zašto neprestano očajnički upirete poglede u snagu vjetra i bjesnilo oluje? Zar nemate odvažnosti osvrnuti se i pogledati tko to s vama putuje, tko to na vašoj lađici prividno spava?

Vjera je moć po kojoj čovjek uspostavlja istinsku, živu vezu s Izvorom života i radosti. Vjera je zapušteni i zanemareni Božji dar, dragocjenost koju nam valja nanovo otkriti, za koju se trebamo očajnički boriti, više nego što su ljudi nekad morali. Vjera nije samo prepoznavanje Boga, nije samo pouzdana molitva, vjera je posjedovanje Boga. Vjera udara temelje i tamo gdje se čini da sve tone. Po vjeri i u najvećoj oluji može nastupiti tišina i stabilni mir. 








All the contents on this site are copyrighted ©.