Papa: Siromaštvo u središtu evanđelja nije ideologija, već otajstvo Kristova poniženja

Ako se iz evanđelja ukloni siromaštvo, ne može se razumjeti Isusova poruka – istaknuo je papa Franjo na jutrošnjoj misi u Domu sv. Marta. Razmišljajući nad poslanicom Korinćanima, Papa je govorio o oprečnosti bogatstva i siromaštva te ustvrdio kako je nepravedno svećenike i biskupe koji govore o siromasima nazvati „komunistima“.

Sveti je Pavao u Crkvi u Korintu organizirao prikupljanje milodara za Jeruzalemsku crkvu, koja se nalazila u teškoćama. Govoreći o „teologiji siromaštva“ Papa je primijetio da je siromaštvo „riječ koja uvijek stvara nelagodu“. Često se može čuti kako se za svećenike, biskupe i kršćane koji govore o siromaštvu kaže da su „pomalo komunisti“. Međutim, istaknuo je Sveti Otac, siromaštvo je u središtu evanđelja i kad bismo ga uklonili, Isusovu se poruku uopće ne bi razumjelo.

Govoreći o Crkvi u Korintu, sveti Pavao ističe u čemu su bili istinski bogati: „U vjeri, i riječi, i spoznanju, i svakoj gorljivosti, i ljubavi“. Zato ih potiče: „Odlikujte se i u ovoj darežljivosti“, odnosno u prikupljanju za jeruzalemske kršćane. Kako je Papa rekao, potiče ih govoreći: Ako imate toliko bogatstvo u srcu, onda neka to bogatstvo dođe i do džepa. To je „zlatno pravilo“: kad vjera ne dolazi do džepa, onda nije prava vjera – ustvrdio je Sveti Otac.

Postoji oprečnost između bogatstva i siromaštva. Jeruzalemska je Crkva siromašna, nalazi se u gospodarskim poteškoćama, ali je bogata jer ima blago naviještanja evanđelja te je obogatila Crkvu u Korintu, dajući joj bogatstvo evanđelja. A Korinćani, gospodarski bogati, bili su siromašni bez evanđelja; međutim obogatili su jeruzalemsku Crkvu. Radi se o međusobnoj razmjeni. Evo, stoga, temelja za „teologiju siromaštva“ – rekao je Papa – Isus Krist, „premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite“. U tome nalazimo i značenje prvoga blaženstva: „Blaženi siromasi u duhu“. To znači dopustiti da nas obogati Kristovo siromaštvo, ne želeći se obogatiti drugim blagom koje nije njegovo.

Karitativna su djela dobra – ali ona nisu kršćansko siromaštvo o kojemu govori i koje propovijeda Pavao. Kršćansko je siromaštvo u tome – napomenuo je Sveti Otac – da siromahu dajem od sebe, ne od suviška, već i od potrebnoga, jer znam da me on obogaćuje. A zašto me siromah obogaćuje – upitao je Papa i odmah odgovorio: Jer je Isus rekao da je on sam u siromahu.

Kad se nečega lišim – ne samo od suviška – i to darujem siromahu, siromašnoj zajednici, to me obogaćuje. Kada to činim u meni djeluje Isus , kao što djeluje i u onome kome dajem da bi me pritom obogatio – objasnio je Papa. To je teologija siromaštva. Siromaštvo koje se nalazi u središtu evanđelja nije ideologija, već otajstvo Krista koji se snizio, ponizio i osiromašio kako bi nas obogatio – istaknuo je Sveti Otac.

U tome se svjetlu razumije zašto je prvo blaženstvo „Blaženi siromasi u duhu“; zato biti siromašan u duhu znači ići Gospodinovim putem. On se u svojem siromaštvu toliko snizuje – primijetio je Papa – da u misnoj žrtvi dolazi za nas pod prilikama kruha i obogaćuje nas.