Međunarodni dan afričkoga djeteta posvećen ukidanju prisilnih brakova

Svake se godine, od 1991., na današnji dan obilježava Međunarodni dan afričkoga djeteta, koji podsjeća na školarce ubijene u Sowetu u Južnoj Africi, zbog toga što su prosvjedovali protiv loše nastave koja im je pružana pod apartheidskim režimom. Ove je godine taj dan posvećen većem zauzimanju za ukidanje preranoga sklapanja braka.

U raznim se zemljama podsaharske Afrike, naime, još uvijek govori o oko 58 milijuna djevojaka koje su primorane na prerani brak – istaknuo je u razgovoru za našu radijsku postaju pater Efrem Tresoldi, ravnatelj kombonijanskoga časopisa „Nigrizia“, te dodao da se ima još mnogo toga učiniti, ponajviše na području obrazovanja, što se tiče roditelja, odraslih, ali i počevši od školske nastave.

Na novinarovo pitanje znači li za mnoge koji se danas rode u Africi da su osuđeni na smrt, pater je Efrem to potvrdio ističući da su djeca najranjivija i najnezaštićenija. Mislim ponajviše na ratne sukobe koji se još uvijek vode u brojnim afričkim zemljama. U tim su prilikama djeca žrtve različitoga nasilja, počevši od otmica i vojačenja. Osim toga, poslije su potrebni još veći napori kako bi ih se rehabilitiralo, nakon završetka rata, kada se vraćaju u obitelji – rekao je pater Efrem te posebno spomenuo uzorni rad redovnica na sjeveru Ugande, koje su rehabilitirale na stotine bivše djece vojnikâ, pomažući im da uzmu vlastiti život u svoje ruke. Srce te djece, naime, i nakon rata, nastavlja ranjavati nasilje koje su podnijeli, i koje su bili primorani počiniti drugima protiv svoje volje.

Govoreći o najhitnijim potrebama, pater je Efrem istaknuo mogućnost školovanja. Danas se govori o 45, a možda i 50 milijuna djece podsaharske Afrike koja nemaju pristup školovanju – kazao je, a potom istaknuo neishranjenost. Govori se da svake godine oko 4,5 milijuna afričke djece u dobi do 5 godina umre od bolesti povezanih s neisranjenošću, ili od bolesti koje se mogu spriječiti.

Govoreći o još jednom velikom zlu, o iskorištavanju djece za rad u rudnicima, pater je Efrem kazao da je u podsaharskoj Africi oko 60 milijuna djece primorano na rad. Primjerice, u Kivuu, istočnom dijelu Konga, djecu se iskorištava u ilegalnim rudnicima, u podzemnim tunelima, jer su malena te mogu doći do većih dubina. Ta djeca stoga nisu zlorabljena samo zbog svoje maloljetničke dobi, nego su čak izložena većim opasnostima od odraslih.

Međutim, ima i pozitivnih pomaka, među kojima je pater Efrem spomenuo veće pohađanje nastave u nekim afričkim državama, te što se tiče spolnoga sakaćenja žena, odnosno raširene prakse koja obuhvaća oko 40 milijuna djevojčica u dobi od 10 i više godina. Krajem prošloga mjeseca je, naime, nigerijski Parlament prihvatio zakon kojim se ta praksa smatra zločinom – rekao je na kraju pater Efrem.