Kriza braka i euharistija

Rastavljenim i civilno ponovno vjenčanim katolicima potrebna je pomoć u „teškom usponu“ obraćenja i duhovnoga rasta, a ne promjena crkvene prakse u pričesti – istaknuo je kardinal Ennio Antonelli, u dokumentu naslovljenom „Kriza braka i euharistija“, objavljenom na web-stranici Papinskog vijeća za obitelj. Kardinal Antonelli, nekadašnji pročelnik spomenutog vijeća, kritički se osvrnuo na prijedloge izmjene katoličke prakse kako bi se rastavljene i civilno ponovno vjenčane osobe koje ne žive „kao brat i sestra“ pripustilo pričesti.

Primijetivši da se u medijima, javnosti te među mnogim katolicima zagovara takva promjena, kardinal je istaknuo da „u Katoličkoj crkvi, pastoralna praksa mora biti u skladu s naukom vjere“ te da je nerazrješivost kršćanskoga braka „čvrsto utemeljen nauk“. Bez pokajanja i uzdržavanja od spolnih odnosa – objasnio je kardinal – rastavljeni i ponovno oženjeni ne mogu primiti pričest jer su nove veze koje su sklopili nevaljane i stoga čine „trajan i težak moralni nered“.

Kardinal je napomenuo da je svjestan nezadovoljstva tim stajalištem i mnogih koji se zbog njega osjećaju „u potpunosti isključenima iz Crkve“ te se mogu naći i u iskušenju „da napuste crkvenu zajednicu te izgube vjeru“. Naglasio je kako je osobama u takvim situacijama potrebno pomoći prateći ih osobno i pomažući im što je više moguće sudjelovati u životu Crkve. Objasnio je da isključenost iz pričesti ne znači isključenost iz Crkve, već da su i ljudi u neregularnim vezama članovi Crkve. „Drugi vjernici i pastiri trebaju ih primati s ljubavlju, poštovanjem i pažnjom“ – napisao je kardinal, ističući istovremeno kako je tradicionalna katolička praksa dosljedna i utemeljena na Svetom pismu i tradiciji.

Zagovornici promjene te prakse obično ističu da nerazrješivost braka ne namjeravaju staviti u pitanje – primijetio je kardinal Antonelli. No – kako je rekao – neovisno o njihovim namjerama, s obzirom na doktrinarnu nedosljednost između pripuštanja euharistiji u tim slučajevima i nerazrješivosti braka, na koncu bi se konkretno nijekalo ono što bi se i dalje teoretski potvrđivalo kao načelo, uz opasnost reduciranja ženidbene nerazrješivosti na ideal, dostupan možda samo nekolicini.

S obzirom na stalno naučavanje prethodnih papâ – prije svega sv. Ivana Pavla II. i pape emeritusa, Benedikta XVI. – kardinal je rekao da bi bilo kakva promjena katoličke prakse ugrozila kredibilitet papinskoga učiteljstva i autoritet biskupa. Također je upozorio na opasnost „trivijaliziranja euharistije“, svodeći ju na puki društveni obred.

Kako je primijetio kardinal Antonelli, predložene bi promjene značile odobravanje spolnih aktivnosti izvan braka – pa tako i za parove koji žive zajedno u slobodnoj vezi – kojih je daleko više od rastavljenih i ponovno oženjenih – kao i za istospolne parove. A s obzirom na predloženo vrednovanje i prihvaćanje „istinskih ljudskih vrijednosti“ u neregularnim vezama, poput međusobnog pomaganja i podrške, kardinal je istaknuo da dobri elementi zasigurno postoje, ali krivo je predstavljati takve veze kao „nesavršene vrijednosti, budući da su one ozbiljno poremećene“.

Takozvani zakon postupnosti – odnosno ideja da osobe korak po korak napreduju u moralnome životu – tiče se jedino subjektivne odgovornosti osobā i ne smije se pretvoriti u „postupnost zakona“, kao da postoje različiti stupnjevi ili oblici Božjih zakona, ovisno o pojedincu ili situaciji, predstavljajući zlo kao nesavršeno dobro. Kako je istaknuo kardinal, Crkva ne smije prestati naučavati objektivnu istinu o dobru i zlu. Između dobra i zla nema postupnosti kao što je nema između laži i istine.

Nadalje je podsjetio kako bez obraćenja i odluke da se više ne želi griješiti, ne može biti sakramentalnog odrješenja i dosljedno pristupa pričesti. S obzirom na ideju da se od rastavljenih i ponovno oženjenih ne može očekivati da žive u čistoći, bivši je pročelnik Papinskog vijeća za obitelj naglasio da ljubav, podržana milošću Duha Svetoga, može poštovati zapovijedi Božjega zakona i da je čistoća, premda teška, moguća za sve, uključujući rastavljene i ponovno vjenčane. Ako zbog ozbiljnih okolnosti, primjerice odgoja djece, ne mogu napustiti zajednički život, svejedno im je dostupna milost i snaga da žive u uzdržljivosti, „poput brata i sestre“.