Osvrt na zbornik »Religije i nasilje«

Poslušajte prilog Marita Mihovila Letice o zborniku »Religije i nasilje«:

Povijest nam nažalost svjedoči da su ljudske zajednice prečesto posezale za nasiljem koje su opravdavale religijom. Tako bijaše od najstarijih civilizacija do današnjega čovječanstva. Akteri takve činidbe objašnjavahu da je nasilje opravdano, svrhovito i nužno kako bi se njihova pravovjerna religija zaštitila od inovjeraca i nevjernika, očuvala i proširila.

Za nasilje što se širi u ime religije zadnjih je godina poznat i nezaobilazan primjer takozvana Islamska Država. Taj predmetnuti atribut »takozvana« (mogli bismo kazati i »samozvana«) ne smjera ni na izostanak suverenosti dotične države, ni na njezinu međunarodnu nepriznatost, ni na manjkav stupanj izgrađenosti njezinih institucija – nego smjera na neprimjerenost poistovjećivanja svih muslimana, poštovanja dostojnih pripadnika velike i kulturalno značajne svjetske religije, islama, s tom nasilnom i terorističkom pseudo-islamskom državnom tvorevinom.

U tome je smislu prikladno spomenuti članak »Kur'an o nasilju« Mirze efendije Mešića, gdjeno je uvodno citiran sljedeći kur'anski tekst: »Ako netko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako netko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao.« (Kur'an, Al-Maida/Trpeza, 32.) Rečeni članak Mirza Mešić zaključuje odlomkom:

»U svojoj bîti, islam djeluje preventivno. Pokušava odgojiti pojedinca i društvo da uvijek i na svakom mjestu žive moralnim i krjeposnim životom, s jakom vjerom u jednoga Boga i sviješću o odgovornosti za svoj život, za slobodu, na Sudnjemu danu. Međutim, ako dođe do kršenja Zakona, do zlouporabe slobode, do ugrožavanja bilo čijega života, vjere, imetka, časti i dostojanstva, islamsko pravo ne samo da omogućava nego inzistira na provođenju kazni za pojedince i grupe koji ugrožavaju sigurnost, mir i javni poredak.«

Članak Mirze Mešića »Kur'an o nasilju« nahodi se u knjizi »Religije i nasilje«, koju je 2015. objavio Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove. Riječ je o zborniku radova interdisciplinarnog i interkonfesionalnog simpozija održanog 17. listopada 2014. u Zagrebu. Dotičnom su zborniku urednici Mijo Nikić i Marijana Marjanović, a posrijedi je 17. knjiga u okrilju biblioteke »Religijski niz«. Vrijedi dometnuti da je to izdanje dostupno u isusovačkoj knjižari u Palmotićevoj ulici 31 u Zagrebu.

U Zborniku je i članak naslovljen »Spasonosna Božja pobjeda« a podnaslovljen »Problem nasilja u Bibliji«, koji su napisali pater Niko Bilić i Tanja Lakić. Tu se slikovito, egzegetskom analitičnošću i kristološkom uvjerljivošću govori o Kristovoj milosti koja nadilazi krutu te isluženu starozavjetnu pedagogiju odnosno Mojsijev zakon; pri čemu taj zakon Isus ne dokida, nego ga na osobit način milosno ispunja. Autori o tome pišu:

»Sâm Isus, kao uskrsli učitelj, otkriva što Biblija kaže o nasilju – upućujući na tri dijela svete Hebrejske zbirke: 'treba se ispuniti sve što je o meni napisano u Mojsijevu zakonu, Prorocima i Psalmima' (Lk 24,44). Svojom osobom, postajući žrtvom, raskrinkava i dokida svaki pokušaj da se u ime Božje čini bilo kakvo nasilje. / Kristova se plodna metoda suočavanja s ljudskim nasiljem izvrsno očitava na dobro poznatome primjeru preljubnice koju mu dovode na sud (Iv 8,1-11). Isus Krist daje odgovor pismoznancima i farizejima koji ga svrstavaju u svoje redove, obraćajući mu se s 'Učitelju' – Rabi. Daje odgovor nositeljima religije koji bi trebali iznutra poznavati riječ Božju i koji revno žele obdržavati Božje zapovijedi, ali pitaju tek za Mojsija, ostavljajući Boga po strani. Odgovor je Kristov ponajprije neverbalan: saginje se jedanput, pa potom opet, pokazujući blizinu poniženoj i na smrt preplašenoj ženi, piše po tlu zemaljskom od kojega je prema Bibliji sazdana čovjekova prolaznost. Poznati verbalni odgovor ['Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen' (Iv 8,7)] plodno će zaustaviti nasilje, kamenje neće poletjeti, a napadači će sami napustiti sveti hramski prostor – sami sebe isključiti iz religije. Onu kojoj je prijetila sigurna smrt oslovljava riječju 'ženo' (Iv 8,10), upozoravajući njome na dostojanstvo koje od početka Biblije ima od Oca i kojom se u istom Evanđelju obraća svojoj vlastitoj majci, i na svadbi u Kani Galilejskoj i s križa (Iv 2,4; 19,26). Jedino će ga ona [žena preljubnica spašena od kamenovanja] nazvati 'Gospodinom' (Iv 8,11), jednako kao što on s njom uspostavlja izravan kontakt. Izravno joj se obraća, pokazujući prvotni interes i brigu za žrtvu nasilja, za razliku od napadača koji žele zlorabiti religiju za svoje nasilničke naume, 'iskušavanje' i 'optuživanje' Krista (r. 6), te ženu čine pukim objektom. Cijena Kristova odgovora farizejima i pismoznancima vidi se osobito na kraju poglavlja kada se napadači spremaju na nj baciti kamenje (Iv 8,59). Tako je uloga Jaganjca Božjega na konkretnom primjeru očitovana: Krist ne apsolutizira, ali ni ne omalovažava grijeh; on ne osuđuje, nego odnosi grijeh, uzima ga na se, doslovce.«

Uza sve poštovanje, dobrohotnost i susretljivost prema pripadnicima islama – koji su naša monoteistička braća po praocu Abrahamu ili Ibrahimu – usudio bih se podsjetiti na okolnost da se u muslimanskim zemljama sa šerijatskim zakonom preljubnice još uvijek kamenuju. A Isus Krist od toga se običaja odlučno otklonio prije dva tisućljeća. On time nije prestao smatrati preljub grijehom – naprotiv, rekao je: »Idi i odsada više nemoj griješiti.« (Iv 8,11). No Bogočovjek Isus svojom milošću nadjačava grijeh: na ljudsku narav podložnu grijehu ne odgovara nasiljem i kaznom, nego milošću, praštanjem i ljubavlju.

Treba još spomenuti makar imena ostalih autora i naslove njihovih članaka u Zborniku: Mihály Szentmártoni: »Psihološki profil religioznog terorista«, Ivan Koprek: »Fenomenologija nasilja i 'mimetička antropologija'«, Anto Gavrić: »Progon knjige i borba za slobodu misli«, Jasminka Domaš: »Nasilje i židovstvo«, Vesna Bilić: »Oblici, obilježja i posljedice nasilja u školskom kontekstu«, Ivica Musa: »Politička moć i tretman nasilja u srednjovjekovnoj Europi«, Srećko Koralija: »Međureligijski dijalog – put do izgradnje mira«, Mijo Nikić: »Nasilje u obitelji«, Hans Zollner i Katharina Anna Fucks: »Centar za zaštitu djeteta (Papinsko sveučilište Gregoriana, Rim) i doprinos sprječavanju seksualnog zlostavljanja«, Tomislav Kovač: »Kršćani – žrtve nasilja u današnjem svijetu« i Danijel Labaš: »Nasilje u medijima«.

Na koncu bih kazao da članci u Zborniku podastiru višeaspektan i obuhvatan pristup fenomenu nasilja, kako povijesnom tako i sadašnjem, aktualnom. Osnovna je poruka Zbornika na tragu tvrdnje svjetski značajnoga teologa Hansa Künga: religije trebaju odbaciti nasilje i promicati mir, jer je mir među religijama pretpostavka mira u svijetu. Zbornik »Religije i nasilje« dio je toga plemenitog nastojanja. Stoga je vrijedan pohvale i preporuke.