Papa otvorio dvadesetu opću skupštinu Međunarodnoga caritasa

Zemlja ima hrane za sve, ali nema volje da se s drugima dijeli hrana. Bog će jednom na sud pozvati moćnike zbog onih koji gladuju – istaknuo je sveti Otac u propovijedi na jučerašnjoj misi u bazilici Svetoga Petra, slavljenoj prigodom otvaranja 20.–te opće skupštine Međunarodnoga caritasa.

Živjeti Evanđelje znači prihvatiti Boga i drugoga. Caritas nije neka humanitarna organizacija jer je njegovo služenje, u Kristovo ime, ukorijenjeno u jednostavnom i poniznom prihvatu Boga i bližnjega. Ako se presječe taj korijen, onda Caritas umire. Caritas je uvijek na periferiji – kazao je Papa.

Ne postoje veliki i mali Caritasi, svi su jednaki. Molimo Boga milost da shvatimo pravu dimenziju Caritasa, milost da se ne varamo kako je dobro organizirani centralizam ispravan put; da shvatimo kako je Caritas uvijek na periferiji, u svakoj partikularnoj Crkvi; da shvatimo kako je Središnji caritas samo potpora, služenje i iskustvo zajedništva, a ne glava svih Caritasa – potaknuo je Sveti Otac.

Djelatnik Caritasa nije obični radnik nego Kristov svjedok. On traži Krista, a Kristu omogućuje da ga traži; on ljubi Kristovim duhom, duhom besplatnosti, duhom darivanja. Isprazne su sve naše strategije i naša planiranja ako u sebi ne nosimo tu Kristovu ljubav. Ne svoju, nego Kristovu, odnosno svoju pročišćenu i osnaženu Kristovom – objasnio je Papa.

Bog nam pripravlja euharistijski stol, – nastavio je Sveti Otac – a Caritas mnoge stolove za gladne. I danas mnogi čekaju kako bi se mogli nasititi do volje. Planet ima hrane za sve, ali izgleda da nema volje da ju se s drugima dijeli. Treba pripremiti stol za sve i boriti se da svi imaju stol. Valja učiniti sve da svi mogu jesti, i opominjati svjetske moćnike da će ih Bog jednom pozvati na sud, a tada će se očitovati jesu li doista nastojali da Njemu u svakoj osobi priskrbe dovoljno hrane (usp. Mt 25,35), i jesu li se trsili da se ne uništava priroda kako bi mogla hraniti sve – ustvrdio je Papa te potaknuo Caritas da misli na kršćane, žrtve nepravdi.

Razmišljajući o euharistijskoj gozbi, ne smijemo zaboraviti „svoju braću kršćane koji su silom lišeni tjelesne i duhovne hrane. Morali su napustiti svoje kuće i crkve koje su uglavnom porušene. Ponovo pozivam sve da ne zaborave njih i njihove nepodnošljive nepravde – zaključio je Sveti Otac.