Papa biskupima Mozambika: Ne štediti nimalo snage u zaštiti života

Suočena s “izazovima i sukobima” koji ugrožavaju mozambičko društvo, Crkva ima biti ujedinjena i surađivati s institucijama kako bi radila na kulturi susreta, podržavala obitelj i štitila život, silazeći među vjernike – uključujući „životne periferije“, koja su mjesta „patnje, usamljenosti i ljudskog obezvrjeđivanja“ – istaknuo je papa Franjo u uručenom govoru biskupima Mozambika, koje je danas primio u audijenciju, prigodom njihovog pohoda ad limina apostolorum.

Najučinkovitiji način suprotstavljanja mentalitetu arogancije, nejednakosti i društvenih podjela jest ulaganje u odgoj koji će mlade poučiti kritičkome mišljenju i pratiti ih na njihovom putu razvoja vrijednosti – podsjetio je Papa, pozivajući da se obnovi sveučilišni i školski pastoral, ujedinjujući odgojnu zadaću s naviještanjem evanđelja.

Papa je biskupe nadalje potaknuo da njeguju dobre odnose s vlastima – što ne znači „ovisnost“, već zdravu „suradnju“, osobito po pitanju zakona o kojima se raspravlja u parlamentu. „Ne štedite nimalo snage u podržavanju obitelji i zaštiti života, od začeća do naravne smrti“. Obitelj – dodao je Papa – glavni je izvor bratstva i poštovanja te povlašteni put prema miru.

Sveti se Otac spomenuo i žrtava prirodnih katastrofā, koje su mnoge unesrećile i ostavile bez doma. Te osobe osjećaju potrebu podijeliti s nama svoju bol, tjeskobu i probleme. Zato im valja krenuti ususret, poput Isusa – rekao je Papa. Biskupima Mozambika je nadalje preporučio da njeguju jedinstvo i ozračje familijarnosti, osobito ih potičući da se brinu za svoje svećenike, ne zaboravljajući njihove ljudske potrebe, osobito u osjetljivim i važnim trenucima. Vrijeme koje provedu s njima – naglasio je – nikada nije izgubljeno vrijeme.

Osim toga, Papa je istaknuo dragocjeno svjedočanstvo vjere i služenje osobā posvećenoga života, u brojnim školama, prihvatnim centrima, sirotištima i kućama koje vode, i u kojima se skrbe za mnoge napuštene mlade i djecu. Na koncu je potaknuo biskupe da „siđu“ među vjernike, uključujući „periferije“ u biskupijama, kao i „životne periferije“, koje je nazvao mjestima „patnje, osamljenosti i obezvrjeđivanja čovjeka“. Biskup koji živi među svojim vjernicima – zaključio je papa Franjo – ima „otvorene uši“ i sluša što Duh govori Crkvi, ali sluša i „glas ovaca“, uključujući i biskupijske organizacije koje imaju pridonijeti „vjernom i konstruktivnom“ dijalogu.