Svetkovina Uskrsa - p. Anto Lozuk

"Mir vama!" - Ovim riječima uskrsli Krist na večer uskrsnog dana pozdravlja zajednicu svojih učenika i svoju Crkvu. Njegov pozdrav objavljuje pobjedu nad zlom i smrću, nad grijehom i propašću. Po svom zemaljskom životu, osobito po svojoj muci i smrti, on je sišao u zadnje dubine tame i besmisla, proživio totalnu izgubljenost zlog i propalog svijeta i na koncu – pobijedio. Pobijedio je tamo gdje svi potoci suza imaju svoj izvor, gdje se nalazi leglo svakoj mržnji i sebičnosti. Ušao je u pokvareno, sagnjilo, smrtnim zadahom ispunjeno srce svijeta, očistio ga i pokrpao, oživio i ozdravio. Postao je njegov nutarnji život i njegova nutarnja snaga. Uskrs nije blagdan kada slavimo definitivni oproštaj Sina Božjega od ovoga svijeta. Uskrs je blagdan kada slavimo njegov definitivni ostanak. On je tu, u srcu onoga što nas nosi i što jesmo. Nije više prisutan 'u tijelu' – ovdje i sada, nego u Duhu – uvijek i posvuda. Njegov božanski Duh postao je tajanstvena duša svijeta.

"Mir vama!" - Po svom Duhu Uskrsli Gospodin nalazi se u svim bićima naše stvarnosti, kao srce njihova srca i bit njihove biti. Prisutan je u suzama koje dozivaju nebesku radost, u siromahu čiju ruku trebamo prihvatiti da bismo pronašli put do vječnoga Kraljevstva, prisutan je u nemoći kroz koju se očituje Božja snaga, u 'ludosti križa' u kojoj se očituje Božja mudrost, u prividnom porazu svojih najvjernijih kroz koji će se očitovati pobjeda Božjega milosrđa, prisutan je čak i u smrti jer se po njemu iz nje rađa život. Uskrsli je poput svjetlosti dana, poput zraka kojega udišemo. Ne zamjećujemo ga, a utemeljuje naš život. On se nalazi u središtu zakona koji pokreću silni mehanizam svijeta. Njegov smo dio, a nismo svjesni da nas nosi. Uskrsli čini onu najnutarnjiju strukturu svijeta koja će ostati i trijumfirati i onda kada se sav ovaj poredak sruši.

"Mir vama!" - Uskrsnućem započinje proces stvaranja novog neba i nove zemlje. Vrijeme između početka i konačnog dovršetka naziva se povijest svijeta ili ljudski život. To je vrijeme u kojemu se i mi trebamo uključiti u proces novoga stvaranja, nastojeći prije svega pronaći put do uskrsnog jutra. Ovo vrijeme čini nam se dugo i bolno. Imamo osjećaj da se čitav svijet, a i mi s njime, stalno nalazi između Velikog petka i Uskrsa, da se tu zaustavio. Puta prema uskrsnom jutru kao da više nema, kao da je nestao ... No, dobro se sjetiti, da i na dan prvog Uskrsa u dušama žena i učenika nije bilo ništa osim žalosti i gorke spoznaje da su gladni i žedni Onoga koga više nema. Uskrsli raste u srcima ljudi u onoj mjeri u kojoj u njima raste glad i žeđa za njim. Upravo ova glad i žeđa, ova gorka spoznaja da jedino njega trebamo i ova žalost što ga više nema, dozvale su Uskrsloga na uskrsno jutro. O, kad bismo i mi bili na takav način žalosni! On je blizu ožalošćenima. Ni od mene nije daleko, ali sam si često dalek ja sam.

"Mir vama!" - Ovim pozdravom Uskrsli zove, upozorava i objavljuje. Tamo gdje se čini da se ovaj svijet pretvorio u kaos, gdje se čini da sve paklene sile plešu ples uništenja i smrti, krije se zapravo znak da se približio čas Uskrsa. On se sigurno nalazi u lađi koja plovi vremenom. Oluja koja se poigrava lađom i prijeti uništenjem znak je da čitava priroda strepi od njegove blizine. A kad dođe njegov dan, nastat će velika tišina i lađica će meko pristati uz obalu vječnosti.