Veliki petak - p. Anto Lozuk

Uz liturgijska čitanja Velikoga petka, razmišlja p. Anto Lozuk:

Ivan u svome opisu muke Kristove ne naglašava toliko muku i poniženje koliko uzvišenost njegova lika koji svijetli i u tami muke i smrti. U tu svrhu ističe četiri momenta: natpis na križu, ispunjenje Pisama, predaju Majke učeniku i otvoreni bok.

Natpis na križu nastao je prema odredbi Rimskog prokuratora. Pilat je točno odredio tekst: ISUS NAZAREĆANIN, KRALJ ŽIDOVSKI, a vjerojatno i jezike na kojima ga valja napisati: hebrejski, latinski i grčki. Je li to učinio hotimično ili nehotice, ne znamo, ali je činjenica da je praktički čitavom svijetu objavio istinu o Raspetome. On je Kralj, Kralj židovski i Kralj svega svijeta, ali na sasvim drukčiji način nego drugi kraljevi. On vlada s prijestolja koje se zove Križ. Ne vlada zlatnom nego trnovom krunom. Ne vlada ljudskom logikom, nego logikom ljubavi. Njegova ljudska snaga na Golgoti je ponižena i satrta. Ali snaga ljubavi uzvišenija je i jača nego igdje. Ovaj raspeti čovjek, usprkos svemu jest Kralj. To piše na hebrejskom, latinskom i grčkom. Cijeli svijet je obaviješten.

Pisma su se ispunila. Plan, kojega je Otac imao za Isusa, naviješten u knjigama SZ-a, točno se ostvaruje. Tamo su već objavljeni podaci o njegovu začeću (Iz 7,14), o njegovu rođenju (Mih 5,1), o karakteru njegova djelovanja (Iz 42,1-4), o obilježjima njegove osobe (Iz 49,1-6), o njegovoj spasonosnoj patnji (Iz 50,4-9; 53; Ps 22, Ps 69). Isus do u sitnice ispunja Očev plan. On je Očeva Riječ koja je postala tijelom. Kao što u vječnosti u potpunosti izražava Oca, tako i na zemlji ispunja svaku Očevu izgovorenu i zapisanu riječ.

Videći pod križem Majku i učenika, veli: "Ženo, evo ti sina" (Iv 19,26). To nisu riječi privatnog nego mesijanskog karaktera. Ove riječi otvaraju novu budućnost čovječanstva. Kao što je u raju zemaljskom pod drvetom prokletstva stajala žena grešnica, tako sada pod drvetom spasenja stoji Žena Suotkupiteljica. Po Isusu i Mariji na Golgoti se rađa novo čovječanstvo. Marija, Isusova Majka, postaje nova Eva, Majka novog čovječanstva.

Probodeni bok predstavlja vrhunac golgotskog misterija. Pashalni misterij, najveći događaj SZ-a, po Isusovu otvorenom boku dobiva konačnu potvrdu i ispunjenje. Pashalno janje, kao što smo razmatrali uz otajstva Velikog četvrtka, trebalo je zaklati vrlo pažljivo. Nijedna kost nije se smjela prelomiti. Iz njega je trebala iscuriti sva krv i tek onda ga se smjelo pripraviti i blagovati. Upravo to se dogodilo s Isusom. Kada je vojnik vidio da je već mrtav, nije mu razmrskao golijeni (kao što su Rimljani obično činili s raspetim osuđenicima nakon skidanja s križa), nego mu je kopljem otvorio bok. Poteklo je nešto krvi i vode. Ivan to gleda i upozorava: Ovo nije obična smrt. Ovo je liturgijska obredna žrtva. Pravo Janje je zaklano i to prema svim propisima. Bok je upravo probijen da iz Žrtve iscuri sva krv.

Otvoreni Kristov bok izvor je sakramenata. Voda i krv direktno označuju Krštenje i Euharistiju, sam otvoreni bok i sve druge sakramente. Tu se nalazi privilegirano mjesto susreta s Izvorom spasenja. Iz otvorenog Kristova boka rađa se Crkva, Kristova zaručnica, na isti način kao što se iz otvorena Adamova boka rodila Eva. Otvoreni bok izvor je mistike otaca i svetaca. Kroz otvoreni Kristov bok otvoren je svima nama put prema Srcu samoga Boga.