Križni put u Koloseumu - razmatranja pripremio biskup Renato Corti

„Križ, sjajni vrhunac ljubavi Boga koji nas čuva. Pozvani smo da i mi budemo čuvari iz ljubavi“ – tako je msgr. Renato Corti naslovio razmatranja pripremljena za pobožnost Križnoga puta koja će se održati u rimskom Koloseumu, na Veliki petak, 3. travnja. Msgr. Renato Corti, umirovljeni biskup Novare, bio je zadužen za pripremu tekstova za tradicionalnu pobožnost koju predvodi Sveti Otac. Biskup se u razmatranjima, među ostalim, osvrnuo na vjerske i sudske progone, na obitelj te trpljenje i iskorištavanje maloljetnikâ.

Razmatranjâ msgr. Cortija daju glas Isusovim osjećajima i mislima; bit će to kao da slušamo Krista na putu prema Kalvariji. Međusobno su povezana stalnim podsjećanjem na ljubav Boga koji čuva ljude; na ljubav koja je dar, i koja dolazi posebno od raspetoga Isusa. Pred tom smo ljubavlju pozvani biti čuvari svijeta i svake osobe.

U Isusu na Križu mogu se raspoznati zarobljeni muškarci i žene, osuđeni ili barbarski ubijeni zato što su vjernici, ili zato što se zauzimaju za pravednost i mir. U žalosti i tjeskobi Krista koji ide prema smrti mogu se razaznati duše koje ranjava samoća, napuštenost, ravnodušnost ili bolest. U trpljenju Boga koji je postao čovjekom nalazi se sve ono što danas ranjava mržnja, laž ili kameno srce. Dirljiv je prizor poniženoga Isusa s kojega skidaju odjeću, uspoređen s trgovinom ljudskim bićima, sa stanjem djece-vojnikâ, s ropstvom i zlostavljanom djecom.

U razmatranjima ne nedostaju ni misli o ženama, o njihovoj nazočnosti u Crkvi, i o Mariji, majci, glavnom liku u drami na Golgoti, kojoj valja povjeriti današnju obitelj i sljedeću sinodu koja joj je posvećena. Tu su potom i pitanja na koja potiče okrutnost kojoj je Krist podvrgnut: zašto još uvijek ima mučenja, smrtne kazne, nasilja?

Tekst razmatranjâ obogaćuje duhovna oporuka Shahbaza Bhattija, spisi nekih crkvenih otaca, Giovannija Battiste Montinija te Carla Marije Martinija. Ali, na posljednjim postajama, riječi Isusa Krista razdiru tišinu zaprepaštenosti, straha pred smrću na križu; riječi snažne i prodorne: „Zatvoren sam u tijelu, ali slobodan u srcu, kao što sam slobodno išao ususret svojoj muci. Slobodan sam jer u meni boravi ljubav, ljubav koja bi htjela obuhvatiti sve ljude“.