Svetkovina Blagovijesti ili Navještenja - p. Siniša Štambuk

Poslušajte razmišljanje p. Siniše Štambuka uz svetkovinu Blagovijesti:

U korizmi se katolički vjernici na poseban način usredotočuju na tajnu muke i smrti Gospodina našega Isusa Krista, pripremajući se tako i na najveću svetkovinu kršćanske vjere – Uskrs. Nerijetko upravo u tom razdoblju dubljeg i pozornijega promišljanja o našem osobnom načinu življenja vjere i nastojanja da vlastitim odricanjem budemo izdašniji u ljubavi prema Bogu i bližnjemu, Crkva slavi svetkovinu Navještenja ili Blagovijesti. Kao da se prekida korizmena ozbiljnost priprave za Sveto trodnevlje i za sam Uskrs... O čemu je zapravo riječ; što to Crkva ovom svetkovinom slavi;… i zašto?

Slavljem ove Svetkovine oživljujemo spomen na sveti događaj iz Lukina evanđelja, kada Bog nazaretskoj djevojci Mariji, šalje arhanđela Gabrijela koji joj povjerava ono što je Bog po njoj naumio učiniti za spas ljudskoga roda. Ovom svetkovinom također slavimo i hvalimo Boga zbog njegove neizmjerne ljubavi i iskazane nam naklonosti i častimo Djevicu Mariju, po čijem je pristanku to otajstvo napokon i ozbiljeno. Upravo se po Marijinu: Neka mi bude... ispunila riječ proroka Izaije iz Prvoga čitanja: Evo, djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel – s nama Bog...

U ovoj kratkoj Izaijinoj rečenici sadržano je mnogo toga. Prvo: Prorok naviješta da će se dogoditi nešto izvanredno; nešto što nadilazi sposobnost logičnoga ljudskog razmišljanja i poimanja; nešto što isto tako nadilazi i moć ljudskog djelovanja: Djevica će začeti... Drugo: ta ista djevica, naravnim spolnim činom nedotaknuta [zbog toga: djevica], donijet će na svijet i plod takva čudesnog začeća – sina.

Tom njezinom sinu, ne samo da će se nadjenuti ime Emanuel – s nama Bog – nego će On to uistinu i biti, što nam potvrđuje i evanđeoski izvještaj – bit će Sin Božji. Po tom je Sinu, među nama ljudima, prisutan Bog. Dakle, Bog koji je po svojoj naravi transcendentan odnosno nadilazi sve naravno i stvoreno i od svega se takvoga bitno i potpuno razlikuje – našoj naravi postaje dohvatljiv; našoj ljudskosti vidljiv i opipljiv. Zato Katolička crkva Osobu Isusa Krista smatra eminentnom Božjom objavom svijetu ili kako to zgodno kaže sveti Pavao: u ove dane progovori nam u Sinu – u Sinu koji jest istinita Riječ Božja.

Zbog toga ovaj povijesni događaj nije na razini spomena niti blagdana, nego je uzdignut na razinu svetkovine. Događajem Navještenja, po Marijinom pristanku, ostvarila se neshvatljiva tajna Božjeg Utjelovljenja; Božjeg očovječenja; Njegova istinskog i konačnog zahvata u ovaj svijet i u ovu našu povijest. Bog se neopozivo vezao za ljuski rod jer je Isus i sada – nakon više od 2000 godina – u svom proslavljenom ljudskom tijelu.

Bog je postao Čovjekom – Isusom Kristom i pozvao je čovjeka – svako ljudsko biće – da po tom istom Čovjeku – Isusu Kristu – postane istinsko njegovo dijete i primi u baštinu kraljevstvo – pripravljeno za nas od postanka svijeta...

Navještenje koje svetkujemo, dakle, nije događaj koji je, eto, upao u korizmu i kao zasmetao našoj ozbiljnoj pripravi na svete događaje muke, smrti i uskrsnuća Gospodina našega Isusa Krista, nego ih je omogućio.

Da nije bilo događaja Navještenja, Marija se u svojoj poniznosti, sigurno ne bi usudila prisvojiti pravo na to da začne i rodi; i da bude majkom Kristovom. Dosljedno tome, ne bi došlo ni Utjelovljenja, a onda ni do rođenja Isusova. Svetkovine poput Božića, Bogojavljenja i Uskrsa jednostavno ne bi postojale i ne bismo ni znali za molitvu Angelusa koju Papa svake nedjelje javno moli s vjernicima, na Trgu svetoga Petra...

Zbog toga, nakratko prekidamo korizmenu ozbiljnost i slavimo svetkovinu Navještenja i Utjelovljenja Božjega u ovaj svijet…

Sretna vam i blagoslovljena svima bila svetkovina Navještenja!