Što je veći grijeh, toliko veća treba biti ljubav koju Crkva iskazuje obraćenicima

Izlazeći iz ispovjedaonice, osjećamo Božju snagu koja nam vraća život i obnavlja zanos vjere. Nakon ispovijedi, ponovno smo rođeni – istaknuo je Sveti Otac u sinoćnjoj homiliji, u Bazilici sv. Petra, prilikom pokorničkog bogoslužja. Tim je liturgijskim činom Papa otvorio inicijativu „24 sata za Gospodina“, koju je preložilo Papinsko vijeće za promicanje nove evangelizacije, i u sklopu koje su crkve diljem svijeta otvorene od petka do subote – jučer i danas – cijeli dan i noć, s prilikom za ispovijed.

Sakrament pomirenja – rekao je Papa u homiliji – omogućuje nam da se s povjerenjem približimo Ocu i imamo sigurnost da nam oprašta. „On je doista 'bogat milosrđem' i obilno ga daje onima koji mu se okreću iskrena srca“. To je iskustvo njegove ljubavi, međutim, prije svega plod njegove milosti – istaknuo je papa Franjo, objašnjavajući da je preobražaj srca koji nas vodi ispovijedanju grijeha – Božji dar.

Dodir Božje blagosti omogućuje nam da pristupimo svećeniku bez straha zbog naših grijeha, imajući sigurnost da nas prima u Božje ime i da nas razumije, bez obzira na našu bijedu – ustvrdio je Papa i dodao: Dobro je da osjetimo milosrdni Isusov pogled, kao što ga je osjetila grešnica u kući farizeja Šimuna, kako donosi evanđelist Luka. U tom evanđeoskom odlomku istaknute su dvije riječi: ljubav i sud.

Tu je ljubav grešnice, koja se ponizuje pred Gospodinom. Ali joj prethodi Isusova milosrdna ljubav prema njoj, koja ju potiče da mu pristupi, suzama opere noge, poljubi ih i pomaže – objasnio je Sveti Otac. Svaka njezina gesta izražava ljubav i želju za nepokolebljivom sigurnošću da joj je oprošteno – sigurnost koju joj Isus daruje. Ona je u ljubavi rođena na novi život. Protagonist tog susreta je ljubav, milosrđe koje nadilazi pravdu – zaključio je Papa.

S druge strane je Šimun, farizej, koji ne uspijeva naći put ljubavi i ostaje na pragu formalnosti. „Ružna je to stvar – formalna ljubav“ – primijetio je papa Franjo. Šimun se ograničio samo na to da pozove Isusa na ručak, ali ga nije istinski prihvatio. „U svojim mislima poziva se samo na pravdu – i tako postupajući, griješi. Njegov sud o ženi udaljuje ga od istine, kao što mu ne dopušta ni da shvati tko je njegov gost. Zaustavio se na površini – na formalnosti – i nije bio sposoban gledati u srce“. Tek kada je odgovorio na Isusovo pitanje – da će više ljubiti onaj komu je više oprošteno – kad se njegova osuda okreće u ljubav – tek tada je u pravu – objasnio je Papa.

„Isusov nas poziv potiče da se nikada ne zaustavljamo na površini, osobito kada je u pitanju osoba“ – rekao je nadalje Sveti Otac. „Pozvani smo gledati na više, usredotočiti se na srce“, jer „nitko ne može biti isključen iz Božjeg milosrđa“, a „Crkva je kuća koja sve prihvaća i nikoga ne odbija“. „Što je veći grijeh, toliko veća treba biti ljubav koju Crkva iskazuje onima koji se obrate“ – kazao je papa Franjo.

Isus s našim grijesima postupa kao što milosrdni otac postupa prema izgubljenom sinu. On se vraća s pripremljenim riječima, ali  mu otac ne daje doći do riječi, već ga grli. Isus „te grli s tolikom ljubavlju! Ne boj se“ – potaknuo je na koncu Sveti Otac.