Prije dvije godine papa Franjo izabran za Petrova nasljednika

Prije dvije godine, 13. ožujka, nadbiskup Buenos Airesa kardinal Jorge Mario Bergoglio izabran za 265 Petrova nasljednika; prvi isusovac, prvi iz Latinske Amerike, i prvi koji nosi ime Franjo. Prisjetimo se Papinih misli iz nekih važnih govora održanih tijekom protekle, druge godine njegova papinstva.

Vrijeme je milosrđa. Papa Franjo ponavlja tu radosnu vijest: ono što je Isusu važno jest to da dođe do dalekih i da ih spasi, da ozdravi rane bolesnih, i sve ljude vrati u Božju obitelj. Netko se može zbog toga sablazniti – primijetio je Papa – ali Isus se ne boji te vrste sablazni; On dodiruje i ozdravlja gubavce. Riječ je o dvije logike misli i vjere: o strahu od gubitka spašenih, i o želji da se spase izgubljeni.

Nove je kardinale papa Franjo, na misi koju je zajedno s njima slavio 15. veljače, potaknuo da služe Crkvi, tako da kršćani, ojačani – kako je rekao – našim svjedočenjem, ne budu u kušnji da budu uz Isusa, ali da pritom ne žele biti uz marginalizirane, odvajajući se u neku kastu koja nema ništa istinski crkveno. Put je Crkve, naime, – prema riječima pape Franje – uvijek Isusov put milosrđa i integracije.

Jedan od snažnijih trenutaka druge godine papinstva pape Franje bila je Sinoda o obitelji. Sveti je Otac potaknuo na otvoreni govor, na slobodu u govoru. Tako se o brojnim temama živo raspravljalo, a na završetku je sinode i Papa jasno govorio. Podsjetio je da je Crkva zaštitnica, a ne vlasnica pologa vjere („depositum fidei“), ali vidio je i kušnje. Jedna od njih je ona takozvanih „tradicionalista“.

Postoji kušnja neprijateljske ukočenosti, odnosno želje da se zatvorimo u pismo, i ne dopustimo da nas Bog iznenadi; da se zatvorimo u zakon, u sigurnost onoga što poznajemo, a ne u ono što još imamo naučiti i postići – napomenuo je papa Franjo u govoru na završetku Sinode o obitelji, 18. listopada prošle godine. Međutim, postoji i kušnja takozvanih „progresistâ i liberalistâ“, kušnja štetnoga bonizma, koji u ime prijevarnoga milosrđa previja rane, a da prethodno ne stavi na njih lijek; odnosno koji uklanja simptome, a ne uzroke i korijene.

Istaknuto je obilježje pape Franje to što traži daleke, i snažno potresa one koji su blizu, a to čini ponajviše u jutarnjim propovijedima u Domu Sveta Marta. Ali, najprodornije su njegove riječi bile u prigodi čestitanja božićnih blagdana suradnicima, kada je naveo 15 „kurijalnih bolesti“, koje se, naravno, mogu primijeniti na svakog kršćanina.

Jedan čimbenik učiteljstva pape Franje mediji slabo ističu, a to je pitanje pravâ, o kojima je posebno govorio u Strasbourgu, prigodom posjeta Europskom parlamentu i Vijeću Europe. Papa je govorio o opasnosti od potvrđivanja subjektivnosti pravâ, tako da se pojam ljudskoga prava, koje samo po sebi ima opću vrijednost, zamjenjuje s mišlju o individualističkom pravu. Posljedice su toga nezanimanje za opće dobro, globalizacija ravnodušja, kultura odbacivanja, a u svemu tomu najveću cijenu plaćaju najslabiji.

Doista, govoreći u Organizaciji ujedinjenih naroda za prehranu i poljoprivredu (FAO) istaknuo je da se mnogo govori o pravima, ali da se često zaboravljaju dužnosti. Možda smo se premalo pobrinuli za one koji trpe zbog gladi – kazao je Sveti Otac ističući da su, dok se govori o novim pravima, gladni i dalje na našim ulicama, i traže pravo na građanstvo, traže pravo da se uzme u obzir njihovo stanje, traže samo osnovnu zdravu prehranu. Traže dostojanstvo, a ne milostinju – istaknuo je papa Franjo.

Sveti Otac potom često govori o obitelji koju individualističko društvo napada kao nikada do sada. Papa stoga snažno ističe pravo djece da rastu u obitelji, uz oca i majku, kao i pravo roditelja na moralni i vjerski odgoj vlastite djece. Osim toga, upozorava na ideološku kolonizaciju rodne teorije u školi, koju je usporedio s diktaturama iz prošlosti. Katkada se ne zna šaljemo li djecu u školu ili u neki logor za preodgoj – rekao je papa Franjo.

Pobačaj, eutanazija, priziv savjesti, teme su o kojima je papa Franjo također mnogo govorio ističući da prevladava misao o 'lažnoj samilosti', odnosno onoj koja smatra da se ženi pomaže ako joj se omogući pobačaj, da je pitanje dostojanstva omogućiti eutanaziju, znanstveni uspjeh 'proizvesti' dijete koje se smatra pravom, umjesto da ga se prima kao dar. Pritom je potaknuo liječnike na hrabre odluke koje idu protiv struje.

U Vatikanu se, u međuvremenu, i dalje provodi reforma Kurije i gospodarskog upravljanja, dok je na području zaštite maloljetnika Papa ustanovio posebno povjerenstvo. U Crkvi nema mjesta za onoga tko zlostavlja djecu – napominje Sveti Otac.

Što se pak tiče Papina zauzimanja za mir i kulturu susreta, podsjećamo na molitveno bdijenje za mir u Siriji, molitvu u Vatikanu s predsjednicima Izraela i Palestine; i s ekumenskim patrijarhom Bartolomejom, te snažno djelovanje u svrhu približavanja Sjedinjenih Američkih Država i Kube. Posebnu pozornost papa Franjo posvećuje progonjenim kršćanima u cijelom svijetu.

Papa Franjo ulazi u treću godinu svojega papinstva. I dalje traži Crkvu koja izlazi, koja cijelomu svijetu naviješta Evanđelje radosti. Potiče da se svlada kušnja pružanja otpora Duhu Svetomu, jer on remeti, pokreće, tjera na hod, potiče Crkvu da ide naprijed. Uvijek je lakše smjestiti se na vlastitim nepomičnim i nepromjenjivim položajima – kaže Papa.

Crkva se zapravo pokazuje vjernom Duhu Svetomu u toj mjeri u kojoj ga ne namjerava pripitomiti. Crkva pokazuje da je vjerna Duhu Svetomu i onda kada stavlja na stranu kušnju da gleda samo na sebe. A mi, kršćani, postajemo istinski učenici misionari, sposobni uzdrmati savjesti, ako napustimo braniteljski stil kako bismo se prepustili vodstvu Duha. On je svježina, mašta, novost – ističe papa Franjo.