Na kršćanskom putu napreduje onaj tko posjeduje mudrost osude samoga sebe

Lako je osuđivati druge, ali na kršćanskom se putu napreduje samo ako se posjeduje mudrost osude samoga sebe – istaknuo je Sveti Otac u propovijedi na današnjoj misi u kapeli Doma Sveta Marta.

Liturgijska čitanja govore o milosrđu. Papa je, govoreći kako smo svi grješnici – stvarni a ne teoretski – podsjetio na kršćansku vrlinu, zapravo i više od vrline – na sposobnost osuđivanja samoga sebe. To je glavno obilježje kršćanina. Svi smo učitelji, stručnjaci u opravdavanju sebe: Ne, nisam ja, nisam kriv… Nije bilo tako… Svi imamo spremnu inačicu za svoje nedostatke, grijehe, a kadri smo često pokazivati pravedno lice – ne znam, nisam ja to učinio, možda je netko drugi: praviti se nevinima. Tako se ne napreduje na kršćanskom putu – primijetio je Papa.

Lakše je okriviti druge – primijetio je Papa dodajući da se nešto čudno događa kad se pokušavamo drukčije ponašati: kada priznajemo što smo sve sposobni učiniti. U početku se loše osjećamo, sami se sebi gadimo, a potom uslijedi mir i olakšanje – ustvrdio je Papa dodajući:

Kad u svom srcu osjetim zavist, i kad postajem svjestan da je zavist kadra nanijeti zlo drugome i moralno ga ubiti; to je mudrost osude samoga sebe. Ako ne naučimo taj prvi životni korak, nikada nećemo napredovati u kršćanskom, duhovnom životu – ustvrdio je papa Franjo.

Prvi je dakle korak osuđivanje samoga sebe, u vlastitoj savjesti. Prolazim ispred zatvora zamišljajući: ovi su zaslužili zatvor! Ali znaš li da nije bilo Božje milosti da si među njima i ti mogao biti? Jesi li razmišljao o tomu da si i ti kadar počiniti još veća zlodjela? Optuživanje je samoga sebe, kad ne skrivam sebi korijene grijeha koji su u nama; sve ono što možemo učiniti, iako to nije vidljivo – objasnio je Papa.

U propovijedi je Sveti Otac istaknuo i jednu drugu vrlinu: stid pred Bogom, koji osjećamo zbog svojih grijeha i zbog veličine Božjega milosrđa. Tvoji su, Gospodine Bože naš, milosrđe i praštanje, a moj je stid. Bilo bi dobro da tako u korizmi razgovaramo s Bogom; da priznamo svoje krivnje, da molimo njegovo milosrđe. Isus je u evanđelju vrlo jasan: 'Budite milostivi kao što je Otac vaš milosrdan'. Kad netko nauči optuživati samoga sebe, onda je milosrdan prema drugima: Tko sam ja da mu sudim, ako sam kadar učiniti još gore stvari?

Ova rečenica „Tko sam ja da osuđujem drugu osobu?“ sukladna je Isusovoj zapovijedi: Ne sudite i nećete biti suđeni; ne osuđujte i nećete biti osuđeni; opraštajte i bit će vam oprošteno. Naprotiv, mi rado ogovaramo i osuđujemo druge. Neka nam Gospodin u ovoj korizmi udijeli milost da naučimo same sebe osuđivati, svjesni da smo kadri činiti „još lošije stvari“, te da možemo reći: smiluj mi se, Gospodine, i pomogni mi da se stidim; tako ću moći prema drugima biti milosrdan – zaključio je Sveti Otac.