Kršćani imaju u gradove unijeti Božju toplinu

Kršćani imaju biti „apostoli četvrtî“ u gradovima, gdje često vlada ravnodušnost i anonimnost – ustvrdio je papa Franjo u govoru sudionicima opće skupštine Papinskog vijeća za laike, koje je danas primio u audijenciju. Postoji grad, ali postoji i protu-grad. Grad pokazuje sve lijepo i dobro što jedan organizirani kontekst može ponuditi svojim stanovnicima. Ali je često ono lijepo i dobro u opasnosti da postane samo privid, fasada, jer unutar gradova postoje osobe-sjene, koje nitko ne primjećuje, koje žive u anonimnosti i tuzi – istaknuo je Papa.
Danas u gradovima živi više od polovice svjetskoga stanovništva te gradovi „predstavljaju velike prilike i velike rizike: mogu biti izvanredna mjesta slobode i ljudskih odnosa, ali i strašna mjesta nehumanosti i nesreće“ – istaknuo je Papa i upozorio: Čini se da svaki grad, koliko god se činio uspješnim i uređenim, može stvoriti unutar sebe jedan mračni „protu-grad“.
Čini se da uz građane postoje i ne-građani: nevidljive osobe, bez sredstava za život i bez ljudske bliskosti, koji stanuju u „ne-mjestima“, i žive „ne-odnose“. Radi se o pojedincima na koje se nitko ne osvrće. Nisu samo „anonimni“, već „protu-ljudi“. A to je strašno – ustvrdio je Sveti Otac i nastavio:
Bog, međutim, nije napustio grad, Bog „stanuje u gradu“; i dalje je prisutan u našim tako užurbanim i rastresenim sredinama. Zbog toga se nikada ne smijemo predati pesimizmu i malodušnosti, već s vjerom gledati na grad kako bismo u njemu otkrili Boga koji stanuje u kućama, na ulicama i na trgovima. Bog nikada nije odsutan iz grada jer nikada nije odsutan iz ljudskoga srca – istaknuo je papa Franjo.
Grad je apostolski plodnije tlo nego li se obično misli. Zbog toga je važno brinuti se za formaciju laika: odgajati ih tako da gledaju očima vjere, ispunjeni nadom, te da mogu – kako je rekao Papa – vidjeti grad Božjim očima. Laici su nadasve pozvani izaći bez straha kako bi išli ususret osobama u gradu: prilikom svakodnevnih aktivnosti, na poslu; kao pojedinci ili kao obitelji; zajedno sa župom ili u crkvenim pokretima. Tako mogu srušiti zid anonimnosti i ravnodušnosti koji često vlada u gradovima. Radi se o tome da pronađu hrabrosti kako bi učinili prvi korak prema drugome, i tako bili apostoli četvrtî – objasnio je Sveti Otac.
Poslanje je laika biti „radosnim navjestiteljima evanđelja svojim sugrađanima“ te s ljubavlju pratiti „onu braću koja čine prve korake u životu vjere“. Drugim riječima, laici su pozvani živjeti „ponizni protagonizam“ u Crkvi i postati „kvasac kršćanskoga života za čitav grad“.
Važno je da pri tom gradskom misionarskom poletu, laici – u zajedništvu sa svojim pastirima – znaju prenijeti bit evanđelja, a ne njegove „dodatke“. Samo ako smo i mi sami „esencijalni“ – to jest ako istinito i iskreno živimo od onoga što je doista važno – moći ćemo navijestiti Božju ljubav i Kristovo spasenje u svoj njihovoj ljepoti, snazi i jednostavnosti – ustvrdio je na kraju papa Franjo.