Jedino praštanje može uspostaviti mir u Siriji

U Bagdadu su u prijepodnevnim atentatima 30. siječnja poginule 44 osobe, a ranjeno ih je više od sedamdeset – izvijestila je lokalna agencija „al Sumaria“, ističući da su žrtve ponajviše policajci i vojnici. U Siriji je pak, prema Sirijskom uredu za motrenje, u okolici grada Kobane oko 350 sela u rukama samozvane Islamske države.
Govoreći o stanju u Siriji u razgovoru za našu radiopostaju nadbiskup Alepa Boutros Marayati rekao je da se stanje iz dana u dan pogoršava, jer su dramatični životni uvjeti. Tijekom dana imamo sat vremena struju, dakle svjetlo i vodu, a katkada nemamo ni toliko, a hrane je sve manje. U ovoj oštroj zimi nema ogrjeva da se možemo malo ugrijati: djeca su, starije i bolesne osobe uvijek u ogrtačima – kazao je nadbiskup dodajući:
Prije nije bilo tako. Vlada pak šalje naftu krajevima pod džihadistima, a oni zauzvrat drugoj strani, kršćanskim četvrtima, minobacačima šalju mine. U zadnjem su napadu pogodili moju katedralu i druge crkve. Mira nema, naprotiv dramatičnije je nego prije. Narod bježi, iseljavanje se nastavlja. Prije smo se nadali nekakvom rješenju, ali nema nikakve promjene – istaknuo je nadbiskup Alepa.
Na primjedbu da se vodi borba između raznih pobunjeničkih skupina, rekao je da mnogobrojnost pobunjeničinih skupina priječi dijalog, jer se ne zna s kim treba pregovarati… Uvjeren sam da pobunjeničke skupine nastoje odrediti osobu koja će govoriti u ime svih pobunjenika. To nije lako, jer se ne zna tko protiv koga ratuje, niti tko nadzire neka područja. Naša je drama još veća jer ne znamo s kim zapodjenuti razgovor – primijetio je nadbiskup.
Na upit o mogućnosti normalnoga života, rekao je da svi sanjaju i žarko žele normalan život. Tražimo ga svim silama, ali osjećamo da je uzaludan trud. Nitko nam ne može pomoći, niti komu pada na um da nam pomogne; velike sile vode svoju igru. Ako se velesile i međunarodna zajednice ne dogovore i ne dođu u Siriju, onda ne će doći do promjene stanja – ustvrdio je nadbiskup.
Govoreći pak o ulozi Crkve, rekao je da se Crkva pretvorila u centar za humanitarnu pomoć, za solidarnost. Crkva je postala veliki Caritas, ljudi od nas ne traže samo moralnu pouku i molitve, nego u prvom redu materijalnu pomoć. Crkve su i biskupski dvori prihvatni centri za: muslimane, pravoslavne, protestante i sve druge. Svi mogu doći i tražiti pomoć. Moj je dvor prihvatni centar – ponovio je nadbiskup.
Na upit o željama naroda, rekao je da svi ljudi dvoume: ostati ili otići iz Sirije? Od Crkve traže savjet, a mi na to pitanje ne možemo odgovoriti, jer se odnosi na savjest; oni dakle samo moraju naći odgovor. Ako žele ostati, onda im treba pomoći. Vidim da su ljudi izgubili svaku nadu. Očajni su i stoga napuštaju zemlju – kazao je nadbiskup.
Na upit kako je moguće uspostaviti mir, rekao je da valja pokrenuti proces pomirbe, a to znači i praštanja: jedni drugima trebaju oprostiti. Jedino praštajući može doći do pomirbe i novoga početka – zaključio je nadbiskup Alepa, msgr. Boutros Marayati.