Obljetnice uršulinke službenice Božje Majke Klaudije Boellein

Danas se obilježava 140. obljetnica rođenja i 63. obljetnica smrti službenice Božje, Majke Klaudije Boellein, uršulinke.
M. Klaudija, rođena u nedjelju 17. siječnja 1875. godine, unatoč vrlo uglednoj i utjecajnoj obitelji i s očeve i s majčine strane, već je kao malo dijete mnogo trpjela. S tri godine ostala je bez oca, vedrog i plemenitog čovjeka. Sa starijom sestrom Melitom ostala je uz lijepu, uglednu, bogatu i inteligentnu, ali dosta hladnu majku Slavu-Gloriju, kćerku predsjednika Hrvatskog sabora, Mirka Hrvata. Sva radost male Jerine-Matilde bio je djed Dragutin Boellein, koji je kao veliki prijatelj i školski drug biskupa Strossmayera bio upravitelj svih biskupskih imanja i jedan od odgovornih za gradnju đakovačke katedrale. Bio je vatreni Hrvat, a kao praktički vjernik svakodnevno je molio krunicu i sudjelovao kod sv. mise, a te svoje vrline prenio je i na unuku. Njezine su nevolje istom započele kad se morala otrgnuti od dobroga „didice“ i poći u Zagreb, jer se majka preudala za visokog vojnog časnika pravoslavne vjere.
Djevojčica je pohađala prva tri razreda škole u Đakovu kod sestara Svetoga Križa, a u Zagrebu nastavila kod sestara sv. Vinka. Paralelno je pohađala i glazbenu školu i primila zavidnu izobrazbu kod priznatih glazbenih odgojitelja. U crkvi sv. Vinka 1. svibnja 1887. godine, kod prve sv. pričesti doživjela prvu mističnu milost: tijekom nekoliko sati bila je odsutna svemu stvorenomu jer je snažno osjetila Boga u duši. Ta ju je sveta Prisutnost pratila cijeli život. Ta će ju milost također čuvati da ne poklekne pred mnogim gorkim časovima uz majku, koja za nju nije imala ni srca ni zanimanja. Bog joj u tom trpljenju stavlja na put svetoga svećenika, kasnije biskupa Josipa Langa, pod čijim je vodstvom u njoj sazrijevalo zvanje i poziv na posvemašnje predanje Bogu i žrtvovanje za duše. 1904. godine stupila je u uršulinski samostan u Varaždinu. Patnja ju je obradila da je već pri samom dolasku k uršulinkama bila duboko duhovno izgrađena osoba, što su odmah uočile i redovnice i učenice, ali i vanjske osobe.
Danas, kada toliki pate od samoće, nepriznavanja, neprihvaćanja, od raznih progona i poniženja, Majka Klaudija stoji kao mila, iako još neproglašena svetica, i pruža ne samo primjer da nas patnja u povezanosti s Bogom ne može slomiti, nego i utjehu i pomoć svake vrste. Njezine prijateljice iz mladosti bilježe da nikada nisu na njoj vidjele izraze boli ili pobune protiv majčinih postupaka, iako su bile tome svjedoci. Štoviše, imala je uvijek blagi smiješak i pogled pun miline te da je s malo riječi unosila mir i sigurnost i u njihova mlada srca.
Nikada se ni na koga i ni na što nije tužila. To je u još većoj mjeri nastavila u samostanu. Svoje rane djetinjstva i mladenaštva liječila je pred Presvetim, da nitko nije mogao naslutiti njezinu bolnu prošlost. Nadvijala se nad djevojčice i djevojke u školi i nad sve koji su s njome dolazili u dnevni doticaj liječeći njihove rane. Imala je poseban dar tješenja. Znala je govoriti: „Isus! Isus Vas ljubi!“ „Molimo, s pouzdanjem molimo. Molitva je sredstvo kojim se sve postizava.“ „Ništa nam ne smije biti teško za duše“. Mnogi i danas ponavljaju njezinu omiljelu molitvu „od jedne riječi“, kako je govorila: „BOG! BOG! BOG! BOG!“.
Njezina finoća, obazrivost, a nadasve pogled ljubavi i ohrabrenja, dizali su i liječili sve kojima život nije bio naklonjen. O tome svjedoči pod prisegom više od sto dvadeset osoba svih kategorija, a posebno njezine susestre.
Na poziv pape Pija XI. vjernicima 1929. godine, da se mole za obraćenje Rusije, M. Klaudija je začula zov da žrtvuje svoj život. Prihvatila je, i otada se na nju sručuju velike nevolje, a najveća je bila tifus 1941. godine, od čijih se posljedica do smrti nije oporavila. Samo Gospodin znade koliko je trpjela zbog sudbine progonjenog i zatvorenog nadbiskupa, bl. Alojzija Stepinca, i njegovih svećenika. Neprestano je molila i druge poticala na molitvu za „našu zavedenu braću“. Kao da danas i nas poziva da nastavimo njezino suotkupiteljsko poslanje posvećujući se kroz patnje i velikodušno se žrtvujući za Domovinu i Crkvu u njoj. Sveto je umrla u nedjelju, 3. veljače 1952. godine, te se odmah pronio glas: Umrla je svetica.
Na našoj stranici, uz ovu vijest, možete naći i prigodne molitve za proslavu službenice Božje, Majke Klaudije.

MOLITVE ZA PROSLAVU SLUŽBENICE BOŽJE MAJKE KLAUDIJE

Isuse, koji si se pojavio na zemlji kao dobrota i čovjekoljublje, ti najbolje poznaš patnje dana-šnjega čovjeka. Hvala ti što si nam dao osjetiti svoju dobrotu i ljubav po Majci Klaudiji. Proslavi se po njoj i udijeli svima koji joj se utječu snage i olakšanja. Umnoži im vjeru, utvrdi pouzdanje, usavrši ljubav. Amen.
Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…

Ili:
Bože, Oče malenih i poniznih, u kojega se Majka Klaudija toliko uzdala i kojega je vjerno ljubila, udijeli svojoj Crkvi sve milosti koje te po njezinu zagovoru molimo, te proslavi svoju vjernu službenicu na čast Presvetoga Trojstva. Amen.

Ili:
Oče naš, znamo da je naše najveće dostojanstvo i sreća što smo tvoja djeca. Ta je najslađa istina naše vjere čuvala M. Klaudiju od grijeha, davala mir njezinu srcu, učvršćivala ga u vjeri i pouzdanju. Daj, Oče nebeski, i nama milost da se borimo protiv grijeha, živimo u trajnom miru s tobom i ljudima te čuvamo vjeru i pouzdanje kao svoje najveće blago. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Ili:
Spasitelju naš, ljubljeni Očev Sine, uzeo si obličje sluge i nazivao se sinom čovječjim te postao janje Božje koje oduzima grijeh svijeta. Majku si Klaudiju poučio da bude predana službenica Božja, službenica vjere i spasiteljske ljubavi. Udijeli i nama tu milost po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Bože, Oče milosrđa i utjehe, Majci si Klaudiji za njezina života udijelio milost da pomaže slabima i tješi žalosne. Daj i nama milost da se zalažemo i molimo za drogiranu mladež, alkoholičare, psovače, rastavljene obitelji i teško pitanje neželjene djece. To te molimo po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Varaždin, 17. siječnja 2015.
(Uz dopuštenje crkvenih vlasti)