Obitelj je prva škola komunikacije - istaknuo je Papa u poruci za 49. svjetski dan
društvenih komunikacija
Komunicirati učimo najprije u kontekstu obitelji, a našoj komunikaciji može pomoći
ako se usredotočimo na obitelj – ustvrdio je Sveti Otac Franjo u poruci za 49. svjetski
dan društvenih komunikacija. Susret Marije i Elizabete, kada „dijete zaigra u Elizabetinoj
utrobi“ pokazuje da je komunikacija „dijalog isprepleten s tjelesnim jezikom“ – rekao
je Papa, ističući kako je radost susreta – nešto što naučimo još prije rođenja – uzor
i simbol svakog oblika komunikacije. Utroba je – prema Papinim riječima – „prva 'škola'
komunikacije, mjesto slušanja i tjelesnog kontakta, gdje se počinjemo upoznavati s
vanjskim svijetom u zaštićenom okruženju, uz ohrabrujući zvuk otkucaja majčina srca.“ Taj
susret dviju osobâ – majke i nerođenoga djeteta – „tako blisko povezanih, no svejedno
različitih“ prvo je iskustvo komunikacije. Poslije rođenja smo i dalje u nekom smislu
„u utrobi“, naime u obitelji. Neovisno o različitosti u spolu i dobi, članovi se obitelji
međusobno prihvaćaju zbog svoje povezanosti. Što su ovi odnosi širi i razlika u dobi
veća, to će bogatije biti naše okruženje. Veza odnosa u obitelji leži i u temelju
jezika te u obitelji shvaćamo da su nam prethodile druge osobe, koje su nam omogućile
postojanje. „Možemo davati jer smo primili. Taj je kreposni krug u središtu sposobnosti
obitelji za komuniciranje. Općenitije, to je model za svu komunikaciju“, ustvrdio
je Papa. To omogućuje obitelji da postane okružje u kojemu se prenosi „temeljni
oblik komunikacije, to jest molitva“. U obitelji je većina nas spoznala religioznu
dimenziju komunikacije, koja je u kršćanstvu prožeta ljubavlju koju nam Bog daje i
koju onda mi nudimo drugima – objasnio je papa Franjo. Po odnosima u obitelji shvaćamo
značenje komunikacije kao „prepoznavanja i stvaranja bliskosti“, to jest „umanjivanja
udaljenosti“ i „prihvaćanja drugih“. Obitelj oživljava kada prelazi svoje granice
i komunicira poruku života i zajedništva, pružajući tako utjehu i nadu za krhke obitelji
i izgrađujući na taj način samu Crkvu, koja je – kako kaže Sveti Otac – „obitelj
obitelji“. U obitelji, međutim, više nego bilo gdje drugdje doživljavamo vlastite
granice. Nema savršene obitelji i ne trebamo se bojati nesavršenosti, slabosti, pa
čak ni sukoba, već imamo radije naučiti kako se s njima konstruktivno nositi. Tako
obitelj postaje „škola praštanja“, a samo praštanje je „proces komunikacije“. Obitelji
s djecom koja imaju tjelesnih ili duševnih teškoćâ mogu nas u mnogome poučiti jer
motorna, senzorna ili mentalna ograničenja mogu po ljubavi roditelja, braće i prijatelja
postati „poticaj na otvorenost, dijeljenje i spremnu komunikaciju sa svima“ – istaknuo
je Sveti Otac i nastavio: U svijetu u kojem se često psuje, proklinje, kleveće
i ogovara, obitelji mogu poučiti kako „shvaćati komunikaciju kao blagoslov“. U teškim
obiteljskim situacijama samo blagoslivljanjem, a ne proklinjanjem; prihvaćanjem, a
ne borbom može se zaustaviti zlo i pokazati da je dobro uvijek moguće – poručio je
Papa, dodajući da moderni mediji, koji su nerazdvojni dio života, osobito za mlade,
mogu i pomoći i odmoći u komunikaciji u obitelji. Odmažu ako postanu jedan od načina
da se odbija slušati druge, da se izbjegava nazočnost s drugima te zaguši svaki trenutak
tišine i odmora, odvikavajući se od činjenice da je – kako je rekao papa u miru, Benedikt
XVI. – „tišina sastavnica koja upotpunjuje komunikaciju; ako nje nema, neće moći postojati
ni riječi bogate sadržajem“. S druge strane, mediji pomažu kada otvaraju vrata novim
susretima. Važno je da se novim tehnologijama razborito koristimo i ne dopustimo im
da nad nama vladaju. Veliki nam je izazov danas – kazao je nadalje papa Franjo
– ponovno naučiti kako „razgovarati jedni s drugima“, a ne samo stvarati i konzumirati
informacije. Informacije su važne, ali nisu dovoljne. Prečesto se stvari pojednostavljuju
i međusobno suprotstavljaju, umjesto da se pruži cjeloviti pogled. Obitelj nije
predmet za rasprave ili polje za ideološke bitke – naglasio je Papa – već „okruženje
u kojem učimo komunicirati“. „Obitelj je zajednica koja pruža pomoć, slavi život i
plodna je. Kad to shvatimo, opet ćemo moći vidjeti obitelj kao veliko bogatstvo, a
ne problem ili ustanovu u krizi“. „Mediji ponekad predstavljaju obitelj kao neku vrstu
apstraktnoga modela koji imamo prihvatiti ili odbaciti, štititi ili napadati, a ne
kao živuću stvarnost. Ili [je predstavljaju] kao područje za ideološke sukobe, a ne
sredina u kojoj možemo svi učiti što znači komunicirati u ljubavi koju primamo i uzvraćamo“
– upozorio je Sveti Otac. Najljepša obitelj – protagonist, a ne problem – jest
ona koja zna prenositi, polazeći od svjedočanstva, ljepotu i bogatstvo odnosa između
muškarca i žene, i između roditelja i djece. „To ne znači da se borimo kako bismo
štitili prošlost, već radimo sa strpljenjem i pouzdanjem, u svim sredinama, da bismo
izgradili budućnost“ – ustvrdio je na kraju poruke Sveti Otac.