Papa Franjo slavio je jutros misu u zračnoj luci grada Taclobana na Filipinima s oko
500 tisuća vjernika koji su se odvažili doći na euharistiju, unatoč snažnome vjetru
i kiši. To je područje bilo 2013. godine najteže pogođeno tajfunom Yolanda te slavljenje
mise upravo tamo izražava temu Papina pohoda Aziji: milosrđe i sućut. Umjesto pripremljenog
teksta homilije, Sveti Otac se okupljenima spontano obratio na svojem majčinskom jeziku
– španjolskom. Imamo velikoga svećenika koji može biti supatnik u našim slabostima,
jer je i sam bio iskušavan svime, osim grijehom – podsjetio je Papa na poslanicu Hebrejima.
Isus je poput nas, živio je poput nas. Jednak nam je u svemu, osim u grijehu, jer
on nije bio grješnik. Ali, da bi nam bio što sličniji, uzeo je na sebe naše grijehe;
učinio se grijehom – kako kaže sv. Pavao u poslanici Korinćanima. Isus uvijek ide
pred nama i kada prolazimo neko iskustvo križa, on ga je već prošao. Ako smo danas
tu, 14 mjeseci nakon tajfuna Yolanda – nastavio je Papa – to je zato što smo sigurni
da nećemo biti postiđeni u vjeri, jer Isus je bio ovdje prije nas. U svojoj muci uzeo
je na sebe sve naše patnje. I kada sam iz Rima vidio tu katastrofu, tada sam odlučio
doći. Htio sam doći kako bih bio s vama. Malo sam okasnio, kazat ćete mi – istina
– ali tu sam – rekao je papa Franjo. Tu sam kako bih vam rekao da je Isus Gospodin,
da Isus ne postiđuje. Oče – može mi netko od vas reći – mene je postidio jer sam izgubio
kuću, izgubio sam sve što sam imao… Poštujem takve osjećaje; ali Isus je tu, pribijen
na križ, i s križa ne postiđuje! Na tom je prijestolju posvećen za Gospodina i od
tamo je prošao kroz sve nevolje koje mi imamo. Isus jest Gospodin i s križa je zavladao!
Zbog toga nas može razumjeti. Zbog toga imamo Gospodina koji može plakati s nama,
može nas pratiti u najtežim trenucima života – objasnio je Sveti Otac, nastavljajući: Mnogi
su od vas izgubili sve. Ne znam što bih vam rekao. Ali Gospodin zna. Mnogi su od vas
izgubili članove obitelji. Mogu samo ostati u šutnji, pratiti vas u šutnji. Brojni
su se od vas pitali, gledajući Krista: „Zašto, Gospodine?“, i svakome Gospodin odgovara
u njegovom srcu. Nemam drugih riječi koje bih vam rekao. Gledajmo Krista. On je Gospodin
i on nas razumije jer je prošao sve kušnje koje nas pogađaju. Kod križa je zajedno
s njim bila njegova Majka – rekao je nadalje papa Franjo. Mi smo poput djeteta koje
je tamo u trenucima boli, kada ništa ne razumijemo, kada se želimo pobuniti; i možemo
samo uhvatiti Mariju za ruku i reći „Mama!“, poput djeteta koje se boji. Možda je
to jedina riječ koja može izraziti ono što osjećamo u teškim trenucima: „Mama!“ Zadržimo
se na trenutak u šutnji. Gledajmo Gospodina i gledajmo našu majku Mariju i poput djeteta,
uhvatimo se za njezin plašt i od srca joj recimo „Majko!“ – potaknuo je Sveti Otac,
ostajući kratko u tihoj molitvi. Nismo sami; imamo Majku. Imamo Isusa za brata.
Nismo sami – ponovio je Papa, ističući da su u trenutku katastrofe mnogi došli u pomoć.
To je sve što sam vam došao reći. Oprostite mi ako nemam drugih riječi. Ali budite
sigurni da Isus ne postiđuje. Budite sigurni da ljubav i nježnost naše Majke ne postiđuje.
Držeći se za njezin plašt i snagom Isusove ljubavi na križu, idimo naprijed kao braća
i sestre u Gospodinu – poručio je na kraju spontane homilije papa Franjo.