Jedna bi 'fatwa' mogla spasiti Asiju Bibi

U jednoj se pakistanskoj studiji tvrdi kako se na temelju samo jednoga prekršaja nikoga ne može osuditi zbog balsfemije. Pakistanski dnevnik „Dawn“ objavio je zanimljivu studiju o povijesti blasfemije u Pakistanu, dokazujući kako je stotinjak muslimanskih pravnika i teologa u jednoj izjavi - „fatwi“ – na svršetku prošloga stoljeća tvrdilo da je optužba za blasfemiju valjana, a slijedom toga i kažnjiva, samo ako je ustrajno ponavljana. Dnevnik Dawn namjerno posvećuje veliku pozornost znanstvenom radu upravo stoga jer se na prizivnom sudu ima rješavati slučaj Asije Bibi, kršćanke koja je već nekoliko godina u zatvoru, a na temelju lažne optužbe osuđena je na vješanje.
Zakon o blasfemiji, na snazi u Pakistanu, „uporno zastupa uvjerenje kako je smrt jedina moguća i pravedna kazna za bogohulitelje“. One koji zastupaju mogućnost praštanja bogohuliteljima, bili oni muslimani ili ne, „na njih se gleda kao na nekoga koji govori na temelju uvozne ideologije, ili ima preslabu vjeru da bi mogao biti vjerodostojan i pouzdan“ – istaknuto je u studiji.
Autor znanstvene rasprave, Arafat Mazhar, smatra da spomenuti zakon nema čvrsto vjersko i teološko uporište. Autor se poziva na točan i središnji trenutak pakistanske vjerske povijesti: kada su muslimanski pravnici i teolozi južne Azije, pristaše hanefijske pravne škole, na početku prošloga stoljeća žestoko polemizirali s pravnicima koju su bili pod utjecajem vehabija iz Saudijske Arabije, a koji su optuživali sunitske pravnike i teologe zbog samilosnoga ponašanja prema bogohuliteljima, naročito nemuslimanima.
Njima su pak spremno i stručno odgovorili sunitski pravnici i teolozi, optužujući ih da ne tumače ispravno Muhamedove geste i izreke. Osobito je bila važna vrlo opširna „Fatwa“ koju je potpisalo 450 pravnika i teologa Južne Azije. U njoj se pak tvrdi da smrtna kazana za prekršitelje propisa o blasfemiji nije moguća za ne muslimane, osim ako je utvrđeno trajno ponavljanje bogohuljenja. Ne može se dakle dokazati da je neki nemusliman ubijen zbog samo jednoga prekršaja – istaknuto je u studiji.
Ovo tumačenje ima najviše sljedbenika i najsustavnije je. Među sljedbenicima je bio Ahmed Raza Khan Barelvi, osnivač istoimene pravne škole, kojeg su sljedbenici u Pakistanu smatrali svecem i vrlo mudrim, potom glasoviti Mahmoud Hassan Deobandi, također utemeljitelj druge pravne škole u Pakistanu.
Ipak zakon na snazi, usvojen prije nekoliko desetljeća, propisuje smrtnu kaznu za jedan prekršaj. Mišljenje da se sadašnje tumačenje zakona u potpunosti temelji na vjerskoj tradiciji jest pravi mit – piše autor. To je pak bitno za sve one koji su optuženi i zatvoreni, kao Asia Bibi. Nije optužena zbog ponavljanja bogohuljenja, a u više je navrata tražila pomilovanje. Prema tumačenju utemeljitelja hanefijske škole, koju slijede i glavne pakistanske škole, Asia bi Bibi trebala biti oslobođena.