"Siromašni za siromašne. Poslanje Crkve". Nova knjiga pročelnika Zbora za nauk vjere
“Oslobođenje je prvotno biblijska tema, budući da je Isus oslobodio čovjeka od grijeha
i smrti. Ono neizbježno ima i društvenu svrhu“, rekao je o kardinal Gerhard Ludwig
Müller, pročelnik Zbora za nauk vjere, u razgovoru za informativnu mrežu Aleteia,
o svojoj novoj knjizi Siromašni za siromašne. Poslanje Crkve, čiji je predgovor napisao
papa Franjo.Komentirajući kršćansko značenje oslobođenja i pokret „teologije oslobođenja“,
za koju je kardinal Müller stručnjak, rekao je: „Isus nije došao kako bi donio zemaljski
raj, već Kraljevstvo Božje. Kraljevstvo Božje sastoji se u tome da ljubimo Boga iznad
svih stvari te bližnjega kao samoga sebe. Živimo u društvu, pripadamo ljudskim zajednicama.
Zbog toga oslobođenje od smrti i grijeha ima društvene posljedice“. „Zajednički
život treba biti obilježen i pojedinačnim i društvenim moralnim načelima. Poslanje
je Crkve uprisutniti i prenositi taj naravni zakon“, dodao je pročelnik Zbora za nauk
vjere, navodeći kao primjere dominikanca Bartolomea de Las Casasa, koji je u 16. stoljeću
branio prava Indijanaca, Školu u Salamanci koja je osuđivala ropstvo, te papinske
dokumente iz toga stoljeća koji su osuđivali porobljavanje domorodačkoga stanovništva.
Na pitanje kako takvu teologiju primijeniti na sadašnje vrijeme, kardinal Müller
ističe da je teologija oslobođenja rođena u kontekstu velike ovisnosti južnoameričkih
zemalja o Europi, i da se to analogno može primijeniti na zemlje u Africi i Aziji.
„Teologija oslobođenja danas propituje mogućnost naviještanja ljudskoga dostojanstva
u kontekstu nedostatka slobode, ugnjetavanja i zanemarivanja osnovnih ljudskih prava“,
objasnio je, dodajući: „Pazite, ljudsko se oslobođenje ne postiže samo politikom:
to bi značilo izgrađivanje idealnoga društva kroz odgoj. Taj je model […] u konačnici
ludi san društvene tehnike. Odakle nam taj model? Od prosvjetiteljske dijalektike
koja tvrdi da čovjek sve sam ostvaruje… i to vodi k velikim utopijama i ideologijama.
Iskustvo je pokazalo da su ovi projekti pogoršali stanje.“ Govoreći o odnosu teologije
oslobođenja i marksističke analize, pročelnik Zbora za nauk vjere ističe: „Društvene
su znanosti danas vrijedne, ali samo kada koriste antropologiju koja zadržava i transcendentnu
i imanentnu dimenziju. Marskistička filozofija kaže da jedna klasa mora uništiti drugu.
Mi kažemo da ljudi moraju nadići ove klase po novoj solidarnosti. U konačnici, ono
što je važno je prosuđivati čitavu stvarnost u svjetlu Evanđelja, provođenje crkvenoga
zajedništva snagom milosti.“ Upitan, je li teologija oslobođenja u srcu poruke
pape Franje, kardinal Müller ističe da Papa predstavlja čitavu Crkvu i nije zagovornik
samo jedne skupine, struje ili teologije. Zalaganje Crkve za ljudsku solidarnost,
demokraciju, dostojanstvo osoba kao „'unutarsvjetskih' vrijednosti, to jest vrijednosti
koje su u svjetskom poretku najviše“, ne potječe od pape Franje, već od Lava XIII.,
naglasio je. “Postoji društveni grijeh koji ne smijemo zaboraviti”, dodao je: sámo
postojanje stanovništva koje – makar radi – nema osnovna sredstva i ne može osigurati
izobrazbu za svoju djecu. „Kršćani u razvijenim zemljama mogu naučiti nešto od teologije
oslobođenja, o kršćanskoj društvenoj predanosti za pravedniji svijet u kulturi, politici
i modernim komunikacijama“ – rekao je na koncu kardinal Müller.