P. Raniero Cantalamessa u trećoj adventskoj propovijedi: Mir Kristov neka upravlja srcima vašim

“Mir Kristov neka upravlja srcima vašim” naslov je treće i posljednje ovogodišnje adventske propovijedi koju je o. Raniero Cantalamessa održao Papi i Rimskoj kuriji. Nakon razmišljanja o miru kao Božjem daru u Isusu Kristu i miru kao zadatku koji imamo izvršiti, preostalo je još progovoriti o miru kao plodu Duha, napomenuo je Propovjednik papinskoga doma. Za razliku od karizmi, koje su isključivo djelo Duha Svetoga i koje on dijeli po volji, plodovi Duha posljedica su suradnje milosti i slobode.
Plodovi su, nastavio je o. Cantalamessa, ono što danas razumijevamo kao kreposti, ako im damo biblijski smisao redovitoga djelovanja „po Kristu“ ili „prema Duhu“. Dok se darovi Duha razlikuju od osobe do osobe, plodovi Duha isti su za sve i svi mogu, i trebaju biti milosrdni, strpljivi, ponizni te imati mir. Taj mir, različit od mira kao Božjega dara i zadatka mirotvoraca, označava trajno stanje, habitus osobe koja je postigla određeno unutarnje smirenje.
Nutarnji mir u crkvenoj je tradiciji bio izražen na Istoku, među pustinjskim ocima kao hezihija ili smirenost i tišina: uklanjanje iz misli svega, da bi u njima ostao samo Bog. Ova je duhovna struja iznijela i molitvu srca ili neprekinutu molitvu kojom se stječe savršena nutarnja smirenost. Zapadna je tradicija isti ideal ostvarila na drukčiji način: sveti Augustin piše kako je naš mir u predanju volji Božjoj bez otpora; što će savršeno biti ostvareno u nebesima. Zbog nade u taj savršeni mir, liturgija koristi izraze poput „počivao u miru“ i „u miru Kristovu“, objasnio je otac Cantalamessa.
No mir srca nikada ne dolazi bez napora. Da bi se održao i uvećao nutarnji mir, potrebno je iz trenutka u trenutak, osobito na početku, odlagati pobunu tijela protiv duha. Duh Sveti, prema sv. Pavlu, nije nagrada za naše napore mrtvljenja, već ono što ih omogućuje i čini plodnim; on ne stoji samo na kraju, već i na početku procesa. U svojoj konkretnosti i realizmu kako ostvariti mir srca, izvanredan je autor knjižice Nasljeduj Krista, istaknuo je Propovjednik papinskoga doma.
Moderna duhovnost, ne pokušavajući zamijeniti tradicionalna asketska sredstva, stavlja naglasak na pozitivnije načine očuvanja unutarnjeg mira, nastavio je otac Cantalamessa, a najučinkovitiji među tim načinima je sigurnost da nas Bog voli. Postoji opasnost da se zbog čestog ponavljanja istinâ Božje riječi na njih naviknemo. Božje su riječi poput električnih žicâ: ako su pod naponom i dodirnemo ih, strese nas struja. Ako nije pod naponom ili ako imamo izolacijske rukavice, možemo ih dodirivati koliko želimo, a da nas ništa ne strese. Snaga Duha uvijek je na djelu, ali na nama je da ju primimo u vjeri i molitvi. Tako trebamo, da nas pogodi njihova silina, primiti riječi: „Mir ljudima na zemlji, miljenicima Božjim“.
Sveta Terezija Avilska nam je ostavila svojevrsnu oporuku, koju je korisno ponavljati svaki dan kad imamo potrebu ponovno pronaći mir u srcima: „Neka te ništa ne uznemiruje, neka te ništa ne plaši; sve stvari prolaze, Bog se ne mijenja; strpljiva ustrajnost sve zadobiva; tko Boga ima, ni u čem ne oskudijeva. Bog sam dostaje.“ Neka nam Gospodnje rođenje bude doista, riječima sv. Leona Velikog, „rođenje mira“ – sva tri njegova vidika: mira između neba i zemlje, mira između svih naroda i mira u našim srcima, zaključio je na kraju otac Cantalamessa.