Bog spašava „pokajničko srce“, a tko se u Boga ne uzda na sebe priziva „osudu“ – ustvrdio
je papa Franjo u propovijedi na današnjoj Misi u kapeli Doma Sveta Marta. U očima
Božjim čovjeka spašava poniznost, oholost ga pak osuđuje. Sve ovisi o srcu. Ponizno
srce je otvoreno, zna se kajati, prihvatiti ispravak i u Boga se uzda. Oholo je srce
sasvim suprotno: osorno je, zatvoreno, ne poznaje stid, neosjetljivo je na riječ Božju
- zaključio je Sveti Otac osvrćući se na liturgijska čitanja. Oba čitanja govore o
„sudu“ o kojem ovisi spas i osuda – primijetio je Papa. Prorok Sefanija govori
o nepokornom gradu, u kojem ipak ima skupina pokajnika. To je Božji narod koji rese
tri odlike: poniznost, siromaštvo i uzdanje u Boga. U gradu ima pak i onih koji se
nisu pokajali, koji se nisu uzdali u Gospodina. Oni će biti osuđeni. Oni ne prihvaćaju
spasenje. 'Usred tebe ću ostaviti ponizan i siromašan narod', on će se uzdati u ime
Božje, zauvijek, sve do danas? Kada vidimo da je sveti Božji narod ponizan, da
je njegovo bogatstvo u vjeri u Boga, u ufanju u Gospodina – ponizan, siromašan narod
koji se uzda u Gospodina: spašen je, a to je put Crkve, za ne? Crkva tim putem ima
ići, a ne putem neposluha, na kojem nema kajanja ni ufanja u Gospodina. Treba dakle
ići putem iskrenoga, a ne licemjernoga kajanja – kazao je Sveti Otac. Evanđelje
pak govori o ponašanju dvojice sinova koje otac šalje na rad u vinograd. Prvi u početku
odbija, ali se kaje i odlazi u vinograd, drugi pak veli da ide ali vara oca. Isus
je to govorio svećeničkim i narodnim glavarima tvrdeći da oni nisu htjeli slušati
ono što im je Bog govorio preko Ivana Krstitelja, te da će ih stoga carinici i bludnice
preteći u Kraljevstvo Božje, jer su povjerovali Ivanu – rekao je Papa dodajući da
je sablazan izazvana tom tvrdnjom istovjetna s onom koju izazivaju mnogi kršćani osjećajući
se „čistima“ samo zato jer idu na Misu ili jer se pričešćuju. No, Bog želi nešto
drugo: ako tvoje srce nije skrušeno, ako ne slušaš Gospodina, ako se ne kaješ i ne
uzdaš u Boga, onda nemaš pokajničko srce. A ti licemjeri koji se sablažnjavaju zbog
toga što Isus govori o carinicima i bludnicama, k njima pak kriomice idu da zadovolje
svoje strasti ili da ih izrabljuju – sve kriomice –bili su čisti? Takve Bog ne želi
– ustvrdio je papa Franjo. Ovaj nas sud ohrabruje, ako smo odvažni svoje srce
bez zadrške otvoriti Bogu, priznati svoje grijehe – rekao je Papa te naveo primjer
umišljenoga 'sveca', koji je uvijek slušao Gospodina, pokoravao se njegovoj volji,
Bogu je davao sve, a Bog mu pak uzvratio: Još mi nisi dao nešto. Svetac je pak upitao:
„Gospodine, što ti nisam dao?“ Dao sam ti svoj život, radim za siromašne, poučavam
vjeronauk, trčim na sve strane… „Ipak nešto nisi dao, nisi dao 'Svoje grijehe', odgovorio
je Bog. Kad budemo dakle kadri Gospodinu reći: Gospodine, ovdje su moji grijesi,
samo su moji. Uzmi ih i bit ću spašen. Kad to budemo kadri učiniti, tad ćemo biti
lijepi Božji narod, 'ponizan i siromašan', koji se ufa u Gospodine. Neka nam Gospodin
podari tu milost – zaključio je Sveti Otac.