Uz misna čitanja III. nedjelje došašća razmišlja vlč. Darko Rogina
Draga braćo i sestre! Psihoterapeut
Paul Watzlawick na pristupačan način opisuje kako ljudi sami sebi otežavaju život,
sami sebi oduzimaju životnu radost, kako su nerijetko pravi majstori u tome da sami
sebe unesreće. On to naziva vodič kako postati nesretan. Izdvojiti ću neka pravila
koja često navodi, a čini mi se da ih ljudi redovito oživljuju u vlastitim životima.
Prvo pravilo glasi: Što se više baviš svojom prošlošću, to će tužnija i jadnija izgledati
tvoja sadašnjost! Drugo pravilo: Što više misliš o drugima da su loši, sebični i zli,
to će ti biti teže živjeti s njima i osjećat ćeš se neugodno i preplašeno! Treće pravilo:
Što se više pribojavaš da bi te mogla zadesiti kakva nesreća, to je nedvojbenije da
će te stvarno i pogoditi! U današnjim liturgijskim čitanjima snažno i odlučno
odzvanja Izaijin i Pavlov poziv na radost. No, nije to poziv na ljudski pojam radosti,
koja je poljuljana bujicama raznih tjeskoba, briga i problema. Gospodin nam želi dati
volje i snage za onu pravu radost – istinsku, tihu radost mira u srcu. Treća nedjelja
došašća podsjeća nas da je radost temeljna značajka cijelog došašća. Upućivati poziv
na radost u današnjem vremenu ili još bolje biti istinski radostan jest doista izazov.
Ali djeluje privlačno, jer je čovjek po sebi usmjeren na radost. Istinska radost ga
čini punim životnog zadovoljstva i životne dinamike, jer tada diše punim plućima.
Ipak, pogledamo li malo svijet današnjeg vremena i stanje čovjekovog duha, nameće
nam se neizbježno pitanje: tko je ovdje lud ili kakva je to luda ideja, poziv na radost,
pa makar ona dolazila i od samog Gospodina Boga? Pogledamo li oko sebe što ćemo vidjeti?
Mogu li se kršćani prepoznati po ljubaznom osmijehu ili dobrohotnom raspoloženju u
kući, na ulici, poslu, pa čak i u crkvi? Brinemo li da ljudi pokraj nas budu radosni?
Znamo li stvoriti radost i osmjeh na vlastitim licima a onda i na licima drugih? Za
oskudicu radosti možda nije potrebno okrivljavati druge, možda je dovoljno pogledati
same sebe u zrcalu. Vjerujem, ponekad s razlogom, da će se među kršćanima naći mnogi
koji će reći da na ovom svijetu i nema puno razloga za radost. Ali ni u Izaijino i
Pavlovo vrijeme svijet sigurno nije bio bolji nego li je danas. Pa ipak su kršćani
Pavlovog vremena imali barem jedan razlog za radost: „Gospodin je blizu!“ (1 Sol 5,16).
Kršćanima svih vremena temeljni razlog za radost jest taj da nas Bog nije napustio,
da se nije umorio od čovjeka koji je raj na zemlji pretvorio u dolinu suza. Nameće
nam se pitanje: kako onda ostvariti i živjeti istinsku radost? Dobro se prisjetiti
dva jednostavna pravila: Radost ne možemo stvoriti, ali se ona može izabrati! U prvi
mah, izjava nam se čini proturječna. Međutim, ona želi reći da se može učiti radosti!
Ne možemo kontrolirati sve što nam se događa u životu, ali možemo izabrati kako ćemo
se postaviti prema onome što nam se događa. Drugo pravilo glasi: Radost ne možemo
narediti, ali se ona može probuditi! Kršćanska radost je radost koja proizlazi iz
triju kršćanskih krjeposti: vjere, nade i ljubavi. Ona je plod povjerenja da je život
unatoč svim poteškoćama usmjeren na dobar ishod; jer sve možemo u onome koji nas jača,
u Bogu. Za to su važni vjera i povjerenje. Drukčije rečeno: Onaj tko zna zašto živi,
podnijet će svaki kako živi. Kako biti radostan? Sv. Pavao nam daje upute: „Bez prestanka
molite! U svemu zahvaljujte! Duha ne trnite, proroštva ne prezirite! Sve provjeravajte.
Dobro zadržite, svake se sjene zla klonite!“ (1 Sol 5,17-22). Ali prije svega i ono
najvažnije jest ljubav! Ljubav je izvor radosti! A molitva i zahvala su lice i naličje
radosti. Nemojmo zaboraviti da je temelj našega života Evanđelje – Radosna vijest,
a nositelj te Radosne vijesti, odnosno sama Radosna vijest, jest Isus Krist. On je
blagovjesnik siromasima, iscjelitelj srca slomljena, daje slobodu zarobljenima i oslobađa
sužnje (usp. Iz 61,1). Drugim riječima, ovom napaćenom i nemirnom svijetu, punom boli
i nepravde Isus donosi mir, pravdu, ljubav, nadu i istinsku radost. To je Radosna
vijest. Stoga, jesmo li mi nositelji Radosne vijesti ovome svijetu? Odnosno jesmo
li nositelji Isusa Krista? U današnjem svijetu radost je čudo. Ljudi koji su radosni
smatraju se pomalo luckasti. Kazaljka u srcima ljudi okrenuta je na jad, gubitak,
smrknutost. Po čemu se prepoznaje čovjeka koji je u Bogu? On je radostan čovjek. Radost
je živjeti slobodu u istini. Istina je Isus Krist, izvor svake radosti. Krist nam
je omogućio životnu slobodu da naša radost bude potpuna. Vrijeme došašća poziva da
radost bude obilježje kršćanskih zajednica i liturgijskih slavlja.