Papa Franjo susreo se danas u privatnoj audijenciji s izaslanstvom Vojske spasa, međunarodne
protestantske karitativne organizacije, koju su u 19. stoljeću osnovali Catherine
i William Booth. Katolici i članovi Vojske spasa, „zajedno s drugim kršćanima, prepoznaju
da potrebiti imaju osobito mjesto u Božjemu srcu; i to u tolikoj mjeri da se sam Gospodin
Isus Krist poradi nas učinio siromašnim“; stoga se katolici i članovi Vojske spasa
„često sreću na periferijama društva“, gdje je potrebno zajedničko svjedočanstvo Krista
i Evanđelja. „Zajednica koja evangelizira zna da je Gospodin napravio prvi korak;
on nas je prvi uzljubio, i stoga možemo ići naprijed, hrabro preuzeti inicijativu,
ići drugima ususret, tražiti one koji su otpali, stajati na raskrižjima i prihvaćati
odbačene“, rekao je Papa i nastavio: „Molim da u današnjem svijetu svi Kristovi učenici
daju svoj doprinos s jednakim uvjerenjem i dinamičnošću Vojske spasa u svojoj predanoj
i vrlo cijenjenoj službi“. Teološke razlike između katolika i članova Vojske spasa
„ne trebaju zapriječiti svjedočenje naše zajedničke ljubavi za Boga i bližnje“. Papa
se prisjetio i anegdote iz svojega života: „Kada sam imao četiri godine“, rekao je,
„išao sam ulicom sa svojom bakom. U ono vrijeme, mišljenje je bilo da svi protestanti
idu u pakao. Na drugoj strani pločnika prolazile su dvije gospođe iz Vojske spasa,
s onim šeširom koji ste nekada imali […] I sjećam se kao da je bilo danas, pitao sam
svoju baku: 'Tko su one? Redovnice, časne sestre?', baka je rekla: 'Ne. Protestantkinje
su. Ali su dobre'. I tako mi je moja baka po vašem svjedočenju otvorila vrata ekumenizma.“ Poželjevši
da članovi vojske spasa budu ispunjeni darovima Duha Svetoga da bi svjedočili Gospodinovo
kraljevstvo u svijetu koji pati, Papa je izaslanicima zahvalio na njihovom zauzimanju
i zamolio ih da mole za njega.