Nužno je promijeniti pastoralni mentalitet

O samarijanskoj Crkvi; o Crkvi u izlasku na susret s Bogom koji stanuje u gradovima i o siromašnima, govorio je Sveti Otac sudionicima Međunarodnoga kongresa za pastoral u velikim gradovima, koji je prošlih dana održan u Barceloni, s kojima se danas susreo u Vatikanu.
Treba promijeniti pastoralni mentalitet da možemo voditi dijalog s raznim kulturama, vrjednovati pučku religioznost, dijeleći kruh i Evanđelje s najsiromašnijima. Govoreći pak o današnjim gradovima, rekao je da trebamo „preispitati svoje mišljenje i ponašanje“ tako da se ne “gubimo “, i da ne zbunjujemo „Božji puk“ – predlažući tako „istinsku preobrazbu Crkve“.
Treba promijeniti mentalitet: od prihvata u izlazak; od čekanja da dođu drugi u izlazak i potragu. Za mene je to ključ. Treba izaći da u gradu i u siromašnima sretnemo Boga. Izaći da sretnemo druge, da slušamo, blagoslivljamo, da s narodom hodimo i olakšavamo mu susret s Gospodinom. Sakrament krštenja treba učiniti dostupnim, a crkve držati otvorenima, urede s uredovnim vremenom za zaposlene osobe. Katehezu treba sadržajno i vremenski prilagoditi ljudima koji žive u gradovima – kazao je Papa.
Govoreći pak o pastoralnom iskustvu Crkve, rekao je da je Crkva vjekovima bila jedina kulturna ustanova; osjećala je dakle odgovornost da određuje i nameće ne samo kulturalne oblike, nego i vrijednosti, ali više ne živimo u tim vremenima. To je prošlost, ne živimo više u kršćanskom ozračju. Ne proizvodimo samo mi kulturu, nismo ni prvi, ni najslušaniji – kazao je Sveti otac dodajući:
Potrebno je dakle mijenjati pastoralni mentalitet, ali se treba čuvati „relativističkoga mentaliteta“ koji, želeći ostati u 'kulturalnoj kuhinji', gubi evanđeoski obzor, ostavljajući čovjeka bez Boga. Tako bi se izgubio interes za čovjeka, zatamnilo Isusa i istinu o samom čovjeku – objasnio je papa Franjo.
Treba se odvažiti za evanđeoski pastoral; hrabar i bez straha, jer nas u gradovima čekaju muževi, žene, obitelji i različite skupine, a Radosna vijest – Isus i njegovo Evanđelje – su im potrebni za život. Često čujem govoriti o osjećaju stida pri naviještanju Evanđelja. Ne smijemo se sramiti naviještati Isusa Krista – potaknuo je Sveti Otac.
Pastoralni dijalog bez relativizma – nastavio je Papa – jest pastoral koji ne kompromitira vlastiti kršćanski identitet, nego nastoji doprijeti do srca druge osobe i drugih osoba, koje se razlikuju od nas i tu sijati Evanđelje. Ne odbacujući dakle prinos raznih znanosti da se upozna urbano tkivo, valja otkriti „temelj kulturâ, koje su u dubini „žedne Boga“, upoznajući skupine i ljudska obitavališta, koji se poistovjećuju sa svojim simbolima, jezicima, obredima i oblicima kada govore o životu – primijetio je Papa.
Uostalom, Bog stanuje [i] u gradovima; treba ići i tražiti ga, zaustavljati se tamo gdje On djeluje. Papa dakle poziva da se u narodnoj pobožnosti otkrije istinska vjerska potka, koja je u mnogim slučajevima kršćanska i katolička. Treba ići tamo, u srž. Ne možemo nijekati i ne cijeniti takvu vrstu doživljavanja Boga koja, premda je često bila izgubljena ili izmiješana, zahtijeva da ju se otkrije, a ne da ju se iznova gradi. Tu je po Duhu Svetom posijano sjeme Riječi – ustvrdio je Sveti Otac.
I u očitovanjima je „naravne religioznosti“ moguće dakle započeti evangelizacijski dijalog, kao što se dogodilo Crkvi u Latinskoj Americi i na Karibima, koja je shvatila da „ta religiozna sila ponajviše dolazi od siromašnih skupina“. Bog i danas govori, kao što je, uostalom, uvijek govorio preko siromašnih. Danas u velikim gradovima općenito žive brojni selioci i siromasi, koji dolaze iz poljodjelskih područja, ili drugih kontinenata, s različitim kulturama – ustvrdio je Papa.
Papa ih naziva „životnim hodočasnicima“ jer traže 'spas'; oni mogu ići naprijed jer crpe snagu iz svoje jednostavne i duboke vjere u Boga. Papa misli da su oni dvojaki izazov za Crkvu, koja treba biti gostoljubiva prema siromasima i seliocima – što gradovi općenito nisu; ne prihvaćaju ih – te vrjednovati [i poštovati] njihovu vjeru. Vrlo je vjerojatno da je njihova vjera prožeta čarobnjaštvom, unatoč tomu treba ju istražiti, upoznati, tumačiti i bez daljnjega evangelizirati. Ne sumnjam da je u vjeri tih muževa i žena, veliki potencijal za evangelizaciju gradova – ustvrdio je Sveti Otac.
Siromasi su uz sve isključene i odbačene, stvarnost gradova. Crkva ne smije zanemariti njihov vapaj za pravdom, niti se smije upuštati u igru nepravednih, suludih i interesnih sustava koji ih žele učiniti nevidljivima. Ima puno siromaha, oni su žrtve starih i novih oblika siromaštva. Novi oblici siromaštva, strukturalni i endemični, isključuju cijele naraštaje obitelji. Siromaštva gospodarske, društvene, moralne i duhovne naravi, isključuju i odbacuju osobe – Božju djecu. Budućnost siromašnih u gradovima jest još veće siromaštvo – ustvrdio je papa Franjo.
Podsjećajući na učiteljstvo pape emeritusa, Benedikta XVI., da treba probuditi znatiželju i zanimanje za Isusa Krista, Papa je rekao da svjedočki život može prodrijeti u najdublju jezgru, tamo gdje se kultura rađa. Svjedočenjem Crkva sije gorušičino zrno; sije ga u samo srce kulturâ koje se rađaju u gradovima. Djela milosrđa i nježnost koji se uprisutnjuju u egzistencijalnim i siromašnim periferijama, pomoći će kršćanima u izgradnji pravednoga, solidarnog i miroljubivog grada, a tako i suradnja s braćom drugih Crkvi i crkvenih zajednica, u ekumenskom karitativnom pastoralu, te Caritas i druge karitativne organizacije, kao i sami laici i siromasi – zaključio je Sveti Otac.