Uz svetkovinu Krista Kralja razmišlja pater Alan Modrić
Nakon svoga Uskrsnuća
i prije Uzašašća na Nebo, Isus Krist, na pitanje učenika da li će u ono vrijeme uspostaviti
svoje kraljevstvo u Izraelu, poziva ih na strpljenje, jer njima, kao ograničenim stvorenjima,
nije moguće znati trenutak kada će Isus Krist, Kralj svega stvorenja, doći u svojoj
kraljevskoj slavi. Kršćanstvo, među ostalim, je i iščekivanje dolaska Kralja nad kraljevima,
njegove konačne i potpune uspostave Kraljevstva Božjega u kojem će vladati mir i ljubav.
U mjesecu studenome bili smo u našim razmišljanjima usmjereni na razmatranje posljednjih
stvari koje će se dogoditi kako u našim osobnim životima, tako i u općoj povijesti
ljudskog roda. S 34., posljednjom nedjeljom crkvene, liturgijske godine, pozvani smo
da obnovimo našu nadu u dolazak Krista Kralja, ali ne samo to, potaknuti smo da odgovorimo
sami sebi na pitanje: Vjerujem li ja da je Krist gospodar svega, da on ima moć sebi
podrediti sve, da je jači od svakoga zla, opačine, mržnje, patnje, nevolje? Uzdam
li se ja u mome životu u bezgraničnu moć Krista Kralja ili govorim da vjerujem u njegovu
svemoć, a u stvari dopuštam da me zarobe očaj i beznađe u tolikoj mjeri da možda ne
riječima glasno izgovorenima, ali postupcima i životom svjedočim da više vjerujem
da je zlo jače od Boga? Tko je Krist Kralj? Što nam on donosi? Na ovakva i slična
pitanja dobivamo odgovor u misnim čitanjima koja slušamo na 34. nedjelju kroz godinu,
odnosno Svetkovinu Isusa Krista Kralja svega stvorenja, ustanovljenu od strane pape
Pija IX 1925. godine. Tako nam prvo misno čitanje iz Knjige proroka Ezekiela donosi
sliku Krista Kralja kao Pastira koji u nježnoj skrbi za svojim ovcama daje im počinka:
”Potražit ću izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit ću ranjenu i okrijepiti nemoćnu,
bdjeti nad pretilom i jakom – past ću ih pravedno.” Krist donosi svojim vjernicima
ljubav, nadu, mir, utjehu i snagu, vodi ih na „plodne pašnjake“, jer kako kaže psalam
23, koji se pjeva na Svetkovinu Krista Kralja: „Gospodin je pastir moj: ni u čem ja
ne oskudijevam.“ Dakle, već u ovome životu u određenoj mjeri možemo okusiti tu pastirsku
skrb našega Gospodina, a u potpunosti u vječnosti. Apostol Pavao opisuje dramu
čovječanstva u Prvoj Poslanici Korinćanima. S jedne strane imamo Adama grešnika, koji
je izvor smrti i propasti, a s druge novog Adama Krista, „prvinu“ života i slave za
sve koji s njime stvaraju jedno tijelo. Taj Kralj donosi uskrsnuće mrtvih i život
vječni, kako ispovijedamo u vjerovanju. S njegovim Kraljevstvom dolazi pobjeda nad
svime što mu se protivi: zlom, opačinom, ohološću, sebičnošću, da bi kao posljednji
neprijatelj bila svladana sama smrt. Zanimljivo je primijetiti da na kraju ovoga odlomka
poslanice Pavao ukazuje na još jednu karakteristiku Krista Kralja: pored onog pastirskog
svojstva, kojeg smo upoznali kod proroka Ezekiela, sada do izražaja dolazi činjenica
da, unatoč svojoj kraljevskoj slavi i moći, unatoč pobjedi nad čak i tako jakim neprijateljem
kao što je smrt, Isus Krist se ne uzoholjuje, ne ponaša se trijumfalistički, nego:
“I kad mu sve bude podloženo, tada će se i on sam, Sin, podložiti Onomu koji je njemu
sve podložio, da Bog bude sve u svemu“. Dakle, Krist Kralj donosi poniznost, skrušenost
i poslušnost Očevoj volji kao neizostavni uvjet pripadanja njegovom Kraljevstvu i
sudjelovanja u njegovoj pobjedi. U Evanđelju po Mateju kojega slušamo na svetkovinu
Isusa Krista Kralja svega stvorenja opisuje se što će se događati kada taj Kralj dođe
u svojoj slavi: posljednji sud, na kojem će osnovni kriterij za razlučivanje dobrih
od zlih biti kako smo se ponašali prema braći i sestrama, jer Krist Kralj je već,
u određenoj mjeri, nazočan među nama. Krist Kralj je onaj koji je gladan, žedan, stranac,
gol, bolestan, utamničen, i kada mi iziđemo u susret, pohodimo i pomognemo ljudima
koji su u takvoj nevolji, mi, u biti služimo Kristu Kralju koji je već među nama,
i služeći mu, primamo u baštinu njegovo Kraljevstvo. Isus Krist Kralj svega stvorenja
jest, kako smo mogli zaključiti iz misnih čitanja, ponizni Pastir nazočan iznad svega
u patnicima i nevoljnicima, onima koji su utamničeni u najgorem mogućem zatvoru, a
to je grijeh. Njegovom svetkovinom mi vjernici ne samo da priznajemo njegovu vlast
nad svime stvorenim, nego također želimo posvijestiti činjenicu da je On već nazočan
među nama, da je jači od svega zloga, koliko god to bilo teško vjerovati kada se gledaju
vijesti i dnevnici na televiziji i vide ratovi, nesreće i nevolje diljem svijeta.
Ali, unatoč svemu tome, Krist Kralj je neizmjerno veći i moćniji, i zbog toga uputimo
mu naš iskreni vapaj, vapaj onih koji iščekuju također i konačnu i potpunu uspostavu
Njegovog Kraljevstva na zemlji: „Dođi, Gospodine Isuse!“