Papa Franjo: Valja prekinuti osamljenost osoba s poremećajima autističnoga spektra
i njihovih obitelji
Autizam je društvena „stigma“ koja mnoge obitelji osuđuje na osamljenost koju valja
prekinuti – poticaj je koji je papa Franjo uputio ustanovama i vladama, primivši danas
(22. studenog), u Dvorani Pavao VI., više stotinâ osoba, većinom djece, pogođenih
tim poremećajem. Tom je audijencijom završila 29. međunarodna konferencija o osobama
s poremećajima iz autističnoga spektra, održana na poticaj Papinskoga vijeća za dušobrižništvo
zdravstva. Skup smetnji koje trpi osoba pogođena autizmom nazivaju „spektar“.
Ali spektar je također i ono što uznemiruje stotine tisuća roditelja koji podnose
beskonačnu, i obično nevidljivu, muku. Spektar su nevidljive obitelji koje žive autizam
solidarnosti, previše osamljene u brizi za vlastitu djecu, zarobljenu u labirint koji
gasi svjetlost očiju. Imamo se svi zauzeti kako bismo promicali prihvat, susret
i solidarnost, i to u konkretnoj potpori i obnovljenom promicanju nade, pridonoseći
na taj način da se prekine osamljenost, te u brojnim slučajevima i stigma koja tišti
osobe pogođene poremećajima autističnoga spektra, a često i njihove obitelji – istaknuo
je Sveti Otac. Autizam, koji je Papa nazvao 'križem', i danas je patologija koja
se često teško dijagnosticira – primijetio je Sveti Otac te dodao – i teško prihvaća
– posebno od obitelji – bez srama ili povlačenja u samoću. Papa je Franjo stoga pozvao
na blizinu, ponajviše kršćanskih zajednica. Onomu tko se suočava s autističnim spektrom
potrebna je pratnja, ali ne ona anonimna i neosobna. U životu ljudi pogođenih poremećajima
autističnoga spektra poželjno je, stoga, na teritoriju stvoriti mrežu potpore i uslugâ,
potpunu i dostupnu, koja će, osim roditelja, uključiti i djedove i bake, prijatelje,
terapeute, odgojitelje i pastoralne djelatnike. Svi oni mogu pomoći obiteljima da
nadvladaju osjećaj neprimjerenosti, nedjelotvornosti i frustracije, koji se katkada
može pojaviti – istaknuo je Papa te na kraju, zahvaljujući župnim zajednicama i udrugama
koje se svakodnevno zalažu u pomoći osobama pogođenima autizmom, ohrabrio rad znanstvenika
i istraživača da se – kako je rekao – što prije pronađu terapije i pomoćna sredstva
za liječenje, i ponajviše za sprječavanje pojave tih poremećaja.