Papa: Naša povijest je priča Božje ljubavi za nas

Kada molimo, ne zaboravljamo našu povijest – rekao je papa Franjo na jutarnjoj misi u Domu sveta Marta. Sveti je Otac potaknuo vjernike da ne dopuste da ih mnoštvo svakodnevnih stvari odvuče od molitve. Gospodin je „izabrao svoj narod i pratio ga tijekom njegovoga hoda kroz pustinju, tijekom čitavoga njihovog života“, kazao je Papa, osvrćući se na prvo čitanje u kojem se sveti Pavao sjeća svojega života, ne skrivajući svoje grijehe.
Ono što je „Bog učinio za svoj narod, učinio je za svakoga od nas“ – naglasio je Sveti Otac. „Mi smo izabrani“ i „to je milost… dar ljubavi“. Sjećati se „ove stvarnosti, u svojoj konkretnoj povijesti – to čini Pavao“. On ispovijeda kako je žestoko progonio Crkvu. Ne kaže 'Ja sam dobar; sin toga-i-toga…' Ne, već kaže 'ja sam grešnik, bio sam zao!'
„Ova navika prisjećanja našega života nije baš raširena među nama“ – nastavio je Sveti Otac – „zaboravljamo stvari, živimo trenutak i poslije zaboravljamo povijest. A svatko od nas ima jednu povijest: priču milosti, grijeha, hoda, toliko stvari… Dobro je moliti s našom poviješću. To čini Pavao, koji pripovijeda dio svoje priče… ali kaže: On me je pozvao! On me je spasio! On je bio moj suputnik na putu.“
„Sjećati se vlastitoga života“ – dodao je papa Franjo – „znači slaviti Boga. Sjećati se svojih grijeha, od kojih nas je Gospodin spasio znači slaviti Boga.“ Pavao „se sjećao vlastitih grijeha i hvalio se: 'Bio sam grješnik, ali Krist raspeti me je spasio'; hvalio se Kristom. To je Pavlovo prisjećanje“ i na takvo prisjećanje nas Isus poziva – rekao je Papa i nastavio:
„Kada Isus kaže Marti: 'Brineš se i uznemiruješ za mnogo, samo je jedno potrebno. Marija je izabrala bolji dio' – što je to?“ – upitao je Sveti Otac. To je „slušati Gospodina i sjećati se. Ne može se svakoga dana moliti kao da nemamo povijesti. Svatko od nas ima svoju. I s tom pričom u srcu ulazimo u molitvu, poput Marije. Ali toliko puta nam dnevni poslovi odvlače pažnju, kao Marti… i zaboravljamo na ovu povijest“ – upozorava papa Franjo.
Naš odnos s Bogom ne započinje danom krštenja – tada je zapečaćen – već „započinje otkad nas je Bog, u vječnosti, pogledao i izabrao. Započinje tamo, u Božjem srcu“ – smatra Sveti Otac i dodaje: „Prisjećati se našega izbora, onoga što je Bog učinio za nas. Prisjećati se našega hoda u međusobnom savezu … sjećati se Božjih obećanja koja nikada ne postiđuju i koja su naša nada. To je istinska molitva“ – naglasio je Papa, zaključujući homiliju molitvom Psalma 138:
„Gospodine, proničeš me svega i poznaješ, ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ. Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi.“ „To je molitva“ – rekao je papa Franjo – „molitva s prisjećanjem na Boga i na našu povijest. Jer naša je povijest, priča njegove ljubavi za nas – zaključio je na kraju Papa.“