U Evanđelju je Spas i Crkva je tome živi svjedok

Papa Franjo predsjedao je sinoć na Trgu sv. Petra molitvenim bdijenjem s početkom u 19 sati, uoči početka izvanredne sinode posvećene obitelji, te se tom prigodom obratio i desecima tisuća okupljenih vjernika sljedećim riječima:
"Nad našim se skupom već spušta večer. To je vrijeme kada se dobrovoljno vraćamo kući, kako bismo se našli za istim stolom, u srdačnosti, u ozračju učinjena i primljena dobra; susreta koji nam griju srce i čine da raste; dobroga vina koje čovjekovim danima pruža predokus slavlja koje ne pozna zalaza. To je ujedno i najteži sat za onu osobu koja je suočena s vlastitom usamljenošću, u gorkom sumraku, skrhanih snova i pothvata: kolike osobe dane provode u slijepoj ulici rezignacije, napuštenosti, ako ne i mržnje; u kolikim je domovima ponestalo vino radosti, i stoga okus, same mudrosti života ..."
"Uzdignimo večeras i za jedne i za druge glas molitve, molitve za sve. Znakovito je da – čak i u individualističkoj kulturi koja iskrivljuje i čini prolaznim poveznice – u svakooj osobi rođenoj od žene, ostaje živom bitna potreba stabilnosti, otvorenih vrata; nekoga netko s kojim se može razviti i podijeliti životna priču; povijesti pripadnosti. Zajedništvo života supružnika, njihova otvorenost daru života, uzajamna skrb i sjećanje naraštaja, obrazovna potpora, prenošenje kršćanske vjere na svoju djecu: sa svim tim obitelj za čovječanstvo ostaje škola bez premca, neizostavni doprinos pravednog i solidarnog društva" (v. ibid., n. Evangelii Gaudium, 66-68).
"I što su dublji njezini korijeni, to je lakše izaći i otići, a da se ne izgubimo ili se osjećamo strancima u nekoj zemlji. Ovaj vidik nam pomaže shvatiti značaj sinode koja počinje sutra. Već je ujedinjenost oko rimskoga biskupa milost, u kojoj se biskupska kolegijalnost očituje na putu duhovnog i pastoralnog razlučivanja. Za traganje za onim što Gospodin traži od svoje Crkve, imamo osluškivati otkucaje ovoga vremena i osjetiti 'miris' današnjih ljudi, sve do utiskivanja njihovih radosti i nada, njihovih jada i tjeskoba (v. Gaudium et spes, 1). Tada ćemo znati vjerodostojno predložiti radosnu vijest o obitelji. Znamo, naime, da u Evanđelju postoje snaga i nježnost sposobne nadvladati ono što stvara nesreću i nasilje."
"Da, u Evanđelju je spas koja tiša i najdublje čovjekove potrebe! O tom spasenju - djelovanju Božjeg milosrđa i milosti - kao Crkva smo znak i oruđe, živi i djelotvorni sakrament (isto, N. Evangelii Gaudium, 112.). Kad ne bi bilo tako, naša zgrada bi bila samo kula od karata i pastiri bi se sveli na državne činovnike, sa čijih bi usana ljudi uzalud tražili svježinu i miris 'Evanđelja' (ibid., 39)."
"U tom se okviru, nazire i sadržaj naše molitve. Za sinodske oce, od Duha Svetoga, tražim, prije svega, dar osluškivanja: osluškivanja Boga, kako bi zajedno s Njime čuli vapaj naroda; osluškivanja ljudi, dok vam ne nadahne volju za ono na što nas Bog zove. Osim osluškivanja, prizovimo i dobrovoljno, iskreno, otvoreno i bratsko sučeljavanje, koje neka nas povede o odgovornoj zauzetosti oko pitanja koja ova smjena razdoblja sa sobom nosi. Pustimo da se u naše srce vrati, ne gubeći nikad mir, nego s vedrim pouzdanjem, da će nas Gospodin u svoje vrijeme privesti jedinstvu."
"Ne priziva li nam možda povijest Crkve - kao što znamo - nemnoge slične situacije, koje su naši očevi bili u stanju prevladati ustrajnim strpljenjem i kreativnošću? Tajna leži u pogledu, što je treći dar kojega želimo isprositi svojom molitvom. Jer, želimo li zaista provjeriti naš korak na području suvremenih izazova, presudan je uvjet to da oči budu uprte u Isusa Krista - Svjetlo naroda - u motrenju i klanjanju njegovu licu."
"Usvojimo li Njegov način razmišljanja, življenja i odnosa prema drugima, ne će nam biti teško rad sinode pretočiti u smjernice i djelovanja u korist pastorala osoba i obitelji. Zapravo, svaki put kad se vratimo kršćanskim izvorima, otvore se novi putovi i nezamislive mogućnosti. To je ono na što ukazuje evanđeoski naputak: 'Što god vam rekne, učinite' (Iv 2,5)."
"Riječi su to koje sadrže duhovnu oporuku Marije, 'trajno pozorne prijateljice, da nam u životu ne uzmanjka vina.' (Isto, N. Evangelii Gaudium, 286). Mi učinimo svoje! U ovom trenutku su to tri stvari: da osluškivanje i sučeljavanje o obitelji - tako ljubljene u Kristovim očima - postanu providonosna prigoda za obnovu - po uzoru svetog Franje - Crkve i društva. Uz radost Evanđelja iznova ćemo pronaći put do pomirene i milosrdne Crkve, siromašne i prijateljice siromašnih; Crkve koja je u stanju strpljenjem i ljubavlju, nadvladati iskušenja izvanjskih i unutarnjih teškoća" (Konc. sabor. PDV-a. II Ustava. dogmatskoj konstituciji. o Crkvi Lumen gentium, 8).
"Neka vjetar Pedesetnice zapiri nad radom sinode, nad Crkvom i čitavim čovječanstvom. Neka razdriješi čvorove koji priječe susret među ljudima; neka liječi rane koje krvare, tako da raspiri nadu; toliki su (ljudi) bez nade! Neka nam udijeli stvaralačku ljubav koja nas osposobljuje da se ljubimo kao što je ljubio Isus. I naš će navještaj ponovno zadobiti životnost i dinamizam prvih navjestitelja Evanđelja."