Samo je Isus Krist spasitelj svijeta

Treba li vjerovati u Isusa, nositelja poruke koja spašava čovječanstvo, ili se ufati u spasenje, koje je plod „ljudskih zapovijedi“, upitao se Sveti Otac u propovijedi na današnjoj Misi u kapeli Doma Sveta Marta. Bog želi spasenje čovječanstva, ali, problem je u tomu što čovjek često želi nametnuti pravila spasenja. To je dramatični paradoks mnogih biblijskih stranica, koji je dosegnuo vrhunac u Isusovu zemaljskom životu – rekao je Papa Franjo komentirajući ulomak iz Evanđelja, u kojem Isus izražava svoju gorčinu jer ga njegov narod ne prihvaća, a njegov grad njegovoj poruci okreće leđa.
„Da su se u Tiru i Sidonu zbila čudesa koja su se dogodila u vama, – Isusovo je upozorenje gradovima Korozainu i Betsaidi – već bi se odavno obratili“. U ovoj strogoj, ali i gorkoj usporedbi, sažeta je cijela povijest spasenja. Kao što su prije njega odbacili i ubili proroke, „jer su bili neugodni“, sada isto čine s Isusom. To je drama opiranja spasenju, koju su izazvali narodni starješine – primijetio je Papa dodajući:
Narodni se upravitelji opiru načinu na koji nas Bog želi spasiti, a to objašnjava Isusove oštre prepirke s onodobnim upraviteljima: svađaju se, iskušavaju ga, postavljaju mu zamke, to je dakle opiranje spasenju. Isus im pak veli: „Ne shvaćam vas!“ Vi ste kao djeca: zasvirali smo vam, a vi niste zaplesali; zapjevali smo vam tužaljke i niste zaplakali. Pa što hoćete? 'Želimo spasiti na svoj način!' To je odbacivanje Božjega spasenja – ustvrdio je Sveti Otac.
Ne ponaša se tako „vjernički puk“ jer shvaća i „prihvaća“ Isusovo spasenje, a ne spasenje narodnih starješina, sadržano u 613 zapovjedi koje su plod „njihove intelektualne i teološke vrućice“ – kazao je Papa dodajući da narodni starješine vjeruju u žrtve, a ne u milosrđe i praštanje. Vjeruju u sve ustrojeno, uredno i jasno, a to je drama opiranja spasenju – objasnio je Papa dodavši da svatko tu dramu nosi u sebi.
Dobro bi nam došlo da se pitamo: „Kakvo spasenje želim? Na svoj način? Na način dobre duhovnosti, koja mi se sviđa, koja je čvrsta, jasna i bezopasna. Ili na Božji način, na Isusov način, koji nas uvijek iznenađuje, koji nam uvijek otvara otajstvo Božje svemoći, odnosno milosrđa i praštanja?“ Bit će nam dobro ako shvatimo da je ta drama u našem srcu; ako razmislimo o tomu brkamo li slobodu i autonomiju; biramo li spasenje koje mi smatramo „pravednim“?
Vjerujem li da je Isus Učitelj koji nas uči spasenju, ili idem posvuda da unajmim gurue da me uče drugačije spasenje. Skrivam li se iza propisa i brojnih ljudskih zapovijedi da budem „siguran“, te da tom sigurnošću „kupujem“ spasenje, ili odabirem spasenje koje Isus daje besplatno? Bilo bi dobro da se o tomu propitujemo, te naposljetku da se upitamo: „Opirem li se Isusovu spasenju“ – zaključio je Sveti Otac.