U katedrali Sv. Pavla u Tirani Papa predvodio Večernju molitvu

Sveti je Otac jučer u Albaniji, poslije susreta s predstavnicima različitih religija, u katedrali svetoga Pavla, sa svećenicima, redovnicima, redovnicama i predstavnicima laičkih pokreta, molio Večernju. Odustao je od čitanja unaprijed pripremljenoga teksta, rekavši kako će prijevod biti dostupan – te im se spontano obratio:
„Došlo mi je sada reći vam nešto drugo… Čuli smo u čitanju poslanice Korinćanima 'Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe! On nas tješi u svakoj našoj nevolji da bismo i mi sve koji su u nevolji mogli tješiti onom utjehom kojom nas same tješi Bog.' Kroz dva mjeseca spremao sam se za ovaj posjet, čitajući o povijesti progona u Albaniji. Za mene je to bilo iznenađenje: nisam znao da je vaš narod toliko propatio!“ Kazao je papa Franjo, nastavljajući:
„Potom, danas, na ulici od zračne luke do trga, sve te fotografije mučenika: vidljivo je da se ovaj narod još sjeća svojih mučenika, koji su toliko propatili! Narod mučenika… Na početku ovoga slavlja dogodio se susret dviju stvari: onoga što vam ja mogu reći i onoga što su oni rekli, svojim životom, svojim jednostavnim riječima… Govoreći o svemu jednostavno… ali tako bolno! I možemo ih pitati: 'Kako ste izdržali takve patnje?' Zapitao je Sveti Otac.
„Odgovaraju nam“ – nastavio je Papa – „onim što smo čuli iz Druge poslanice Korinćanima: 'Bog je otac milosrđa i Bog svake utjehe. On nas tješi!' I to nam kažu s takvom jednostavnošću. Propatili su toliko, trpjeli su fizički, psihički, kao i od tjeskobe nesigurnosti: hoće li biti ustrijeljeni ili ne – i živjeli su tako, s tom tjeskobom. A Gospodin ih je tješio. Pomišljam na Petra, u zatvoru, u lancima; čitava je Crkva molila za njega. I Gospodin tješi Petra. Tako i mučenici… Gospodin ih je tješio jer je bilo naroda u Crkvi, naroda Božjega – svetih i dobrih starica, tolikih klauzurnih sestara… – koje su molile za njih“, istaknuo je Papa, objašnjavajući:
„To je tajna Crkve: kada Crkva traži od Gospodina da utješi svoj narod, Gospodin tješi ponizno, pa i kriomice. Tješi u intimi srca, ali snažno. Oni se, siguran sam, nisu hvalili onim što su vidjeli, jer su znali da ih je Gospodin nosio naprijed. Ali nešto nam ipak govore! Govore kako nas Gospodin poziva slijediti ga izbliza; kako jedina utjeha dolazi od njega. Jao nama ako tražimo druge utjehe! Jao svećenicima, redovnicima, sestrama, novacima, posvećenim osobama, ako traže utjehu daleko od Gospodina!“ – naglasio je Papa.
„Ne želim danas 'tući vas' [riječima], ne želim biti 'krvnik' ovdje; ali znajte dobro: ako tražite utjehu drugdje, nećete biti sretni! Štoviše: nećete nikoga moći utješiti, jer vam srce nije otvoreno utjesi Gospodinovoj. I završit ćete, kako kaže veliki Ilija Izraelskom narodu, 'šepajući na obje noge'“ – upozorio je papa Franjo, ponavljajući još jednom riječi: „'Blagoslovljen Bog Otac, Bog svake utjehe, On nas tješi u svakoj našoj nevolji da bismo i mi sve koji su u nevolji mogli tješiti onom utjehom kojom nas same tješi Bog.'“ „Ove dvije stvari“ – zaključio je Sveti Otac – „učinili su danas [mučenici]. Ponizno, bez pretenzija, bez samohvale, obavljaju tu službu za nas: tješe nas. Također nam govore 'Grešnici smo, ali Gospodin je s nama. To je put. Nemojte se obeshrabriti!' Oprostite mi, ako sam se poslužio danas vama kao primjerom, ali svi jedni drugima trebamo biti primjer. Pođimo kući razmišljajući o ovome: danas smo dotaknuli mučenike“ – rekao je na kraju papa Franjo.