Posjet pape Franje vojnom groblju u Redipugliji, potaknuo je raspravu o ulozi katolika
u Prvom svjetskom ratu. Kršćanske su se crkve i katolici borili na suprotnim stranama,
unatoč brojnim pokušajima dvojice papa: Pija X. i Benedikta XV. da do rata ne dođe.
Govoreći o ulozi Katoličke crkve u Prvom svjetskom ratu, u razgovoru za naš Radio,
povjesničar Daniele Menozzi, profesor suvremene povijesti u Pisi, rekao je da je politiku
na kraju devetnaestoga i početkom dvadesetoga stoljeća zahvatilo širenje nacionalizama,
te da su katolici koji su uglavnom – nakon nacionalnih ujedinjena pod znakom liberalizma
– bili isključeni iz političke vlasti, u ratu vidjeli prigodu da se domognu oduzete
im uloge. Počeli su se dakle priklanjati nacionalizmima, posebice nastojeći očitovati
odanost svojim državama, koje su im dijelile oružje i slale ih na bojišnicu – objasnio
je profesor Menozzi. Na primjedbu da se papa Pio X. usprotivio austrijskom caru,
te da je Benedikt XV. osudio rat i njegove ideološke začetnike, rekao je da su pape
bili nepopustljivi prema veličanju rata i slavljenju sukoba, kao i prema obožavanju
domovine. Upravo ovih dana izbija na površinu osuda sekularne religije nacije, koja
naciju apsolutizira kao čimbenika organizacije zajedničkog života, a Rim je odlučno
osudio sva zla prouzročena sukobom – istaknuo je profesor dodajući: Pape su neumorno
poticale da se traži put mira, a njihovi su apeli bili praćeni stvarnim zauzimanjem
u olakšavanju trpljenja i žalosti. Ipak, uvjeren sam da se za ispravno shvaćanje rimskoga
stajališta, ne smije zaboraviti da je iz Vatikana došlo, bar neizravno, odobrenje
navodnoga načela da – ako je u pitanju dobro domovine – o ratu trebaju odlučivati
vlade, te da su vjernici dužni pokoriti se naredbama vlada, bar u početku, u prvim
godinama – podsjetio je profesor. Na napomenu da je papa Benedikt XV. rat nazvao
„beskorisnim krvoprolićem“, te da je to početak vjerskoga osporavanja sukobâ, profesor
je istaknuo važnost tvrdnje pape Benedikta XV., jer ako od rata nema koristi, onda
načelo o pravednom ratu, više ne vrijedi. Ne može se moralno opravdati uporaba nasilja
u svrhu ustroja zajedničkog života, čije je kršenje opravdavalo uporabu oružja – ustvrdio
je profesor dodajući: Sa svim tim ograničenjima – u biti diplomatskoga dokumenta
– Rim započinje s tvrdnjom da, ukoliko je neki rat predug, s teškim posljedicama za
ratnike i civilno stanovništvo, ako se takav rat vodi s velikom okrutnošću, divljaštvom
i zlima, beskoristan rat, onda je moralna opravdanost sukobâ upitna – istaknuo je
profesor. Crkva je tako započela hod, čije rezultate danas vidimo: Crkva se više ne
postavlja kao sudac ili arbitar u sukobima, ne nastupa s moralnog stajališta, nego
želi kao mirotvorac sudjelovati u sukobima. Spomenuti je dokument tomu otvorio put
– zaključio je profesor Daniele Menozzi.