Brak je sakrament ljubavi koja u križu pronalazi provjeru
Sveti Otac je jutros u bazilici Sv. Petra, predsjedao euharistijskim slavljem u prigodi
blagdana Uzvišenja Sv. Križa. U sklopu slavlja vjenčao je dvadeset parova iz Rimske
biskupije. Papa Franjo je u propovijedi istaknuo kako u Prvom čitanju Božja riječ
govori o hodu naroda kroz pustinju. To su bili prije svega obitelji: očevi, majke,
djeca, djedovi i bake... muško i žensko svake dobi i tolika djeca, sa starcima koji
su teško podnosili put – kazao je Papa. Ovaj nas narod podsjeća na hod Crkve kroz
pustinju današnjeg svijeta; na hod Božjega naroda, koji su većim dijelom činile obitelji.
To nas upućuje na naše obitelji, koje svakodnevno koračaju putovima života. Nije moguće
izračunati snagu i težinu čovječnosti jedne obitelji: međusobna pomoć, odgojna blizina,
odnosi koji rastu sukladno rastu osoba; radosti i teškoće. No, obitelji su isto tako
prvo mjesto gdje se mi kao osobe oblikujemo, ali su u isto vrijeme i opeke za izgradnju
društva – objasnio je Papa. Vrativši se na sadržaj Prvoga čitanja, papa Franjo
je kazao kako u određenom trenutku hoda kroz pustinju, narod više nije mogao podnositi
putovanje (Usp Br 21,4). Umorili su se, nedostaje im vode i hrane se samo manom, hranom
koju ju je Bog providio, ali koja u tom kriznom trenutku izgleda nedovoljna. Žale
se i bune protiv Boga i Mojsija: Zašto ste nas izveli (usp. Br 21,5). Postoji napast
da se vratimo natrag; da odustanemo od puta – upozorio je Sveti Otac... Dolaze
nam u pamet oni supružnici koji ne podnose put bračnog i obiteljskoga života. Teškoća
hoda postaje unutarnji umor; gubi se okus braka, voda iz sakramentalnog izvora (sakrament
braka) više ne dotječe. Život svakodnevice postaje težak, «bljutav»... U tim trenucima
izgubljenosti – kaže Sv. Pismo – dolaze zmije otrovnice koje narod ujedaju te mnogi
umiru. Narod se – uvidjevši što se događa – kaje i traži od Mojsija im oprosti i da
se pomoli Gospodinu te od njih udalji zmije. Nakon što se Mojsije pomolio Gospodinu,
On im daje lijek: brončanu zmija obješenu na stup; tkogod je ujeden pogleda, ozdravi
od zmijskog otrova – ističe Papa. Bog nije uklonio zmije, ali nudi protuotrov:
preko brončane zmije, Bog posreduje svoju iscjeliteljsku moć, koja je njegovo milosrđe
koje je snažnije od napasnikova otrova. Kao što znamo, Isus se poistovjetio s ovim
simbolom: Otac je iz ljubavi dao svoga Sina, Jedinorođenca, ljudima da imaju život
(Usp. Iv 3,13-17); i ta beskrajna ljubav Očeva, nuka Sina da se učini čovjekom, slugom
i da za nas umre na križu. Zbog toga ga je Otac uskrisio i podao mu vlast nad čitavim
svemirom (Usp Fil 2,6-11). Tko se uzda u raspetog Isusa, prima od Boga milosrđe, što
poništava otrov grijeha. Lijek koji Bog pruža narodu, posebno vrijedi za supružnike
koji više ne podnose hod te ih ujedaju napasti obeshrabrenosti, nevjere, povratka
i napuštanja svega. I njima Bog Otac nudi Isusa – ne da ih optuži – nego da ih spasi
– dadao je Papa. Uzdaju li se u Nj, On liječi ih milosrdnom ljubavlju koja izvire
iz njegova križa, sa snagom obnavljajuće milosti i koja i koja ih ponovno stavlja
na put bračnog i obiteljskog života. Isusova ljubav kojom je blagoslovio i posvetio
jedinstvo supružnika, u stanju je održavati njihovu ljubav i obnavljati je kada se
ona na ljudski način izgubi ili iscrpi. Kristova ljubav supružnicima može vratiti
radost zajedničkog hoda, jer brak to i jest – naglasio je Papa – zajednički hod jednog
muža i jedne žene, u kojemu muž ima zadaću da ženi pomaže te bude više žena;
i u kojemu žena ima zadaću da mužu pomaže da bude više muž... To je reciprocitet
različitosti. Nije to ravan put, bez ikakvih sukoba (i svađa), jer to ne bi više
bilo ono ljudsko. Riječ je o zauzetom hodu, na trenutke napornom, a ponekad
punom sukoba, ali to je život – podsjeća papa Franjo. Brak je simbol života; stvarnog
života, a ne umišljaja (fikcije)! To je sakrament ljubavi između Krista i Crkve; ljubavi
koja na križu pronalazi svoju provjeru (kušnju, test) i svoje jamstvo – zaključio
je Sveti Otac.