Prihvat izbjeglica je zajedniča odgvornost svih europskih država
Na međunarodnom godišnjem skupu vjerskih čelnika, koji se pod pokroviteljstvom Zajednice
Sv. Egidija održavaou Antwerpenu, u Belgiji, istaknuto je da novi ustroj europskog
graničnoga nadzora u Sredozemnom moru, odnosno prijelaz nadzora od talijanske misije
'mare nostrum' na novu europsku misiju 'frontex plus' ne smije biti pucanj u prazno.
O talijanskom zahtjevu da Europa u Sredozemnom moru preuzme nadzor granica govorio
je Mario Morcone, šef odjela ministarstva unutarnjih poslova, rekavši da je cilj veća
suradnja, „koja se ne odnosi na podjelu troškova, nego na jasnu podjelu odgovornosti“. Ako
bi dublinski sporazum za europske partnere bio nerješiv i nepremostiv problem, onda
mislim da je došlo vrijeme za takozvano „uzajamno europsko priznavanje“ odlukâ o odobravanju
„statusa međunarodne zaštite“. Kakva je to azilska Europa – upitao je Morcone – koja
u zatvorima neke države drži one kojima smo odobrili međunarodnu zaštitu? Kakva je
to Europa koja zapravo uspostavlja nacionalne granice samo kad su u pitanju selioci,
koje smo smatrali dostojnima svoje pomoći? Kava je to Europa koja priznaje vrijednost
obiteljskoga ujedinjavanja i posebnu ranjivost obitelji, a u stvarnosti jača pregrade
između pojedinih država u šengenskom prostoru? – pitao se Mario Morcone. Daniela
Pompei, odgovorna za useljavanje pri Zajednici Svetoga Egidija, smatra da Frontex
neće ničemu služiti ako se samo misli na čuvanje granica. Onda je bolje nastaviti
s misijom „Mare nostrum“ koja je spasila 117 tisuća osoba. Europa se treba trgnuti
iz mrtvila i uvidjeti realizam potkrijepljen podatcima. Na temelju jedne studije,
Europi će u 2015. godini trebati pet milijuna useljenika, ako želi sačuvati sadašnji
životni standard. Zygmunt Bauman, intelektualac, poznat po svojim analizama o
„fluidnom društvu“, smatra da Europa nije svjesna učinka „gurni-potegni“, posljedice
zaostalog gospodarskog napretka koji iz proizvodnog sustava izbacuje radnike: Europa
otpušta osobe da može jeftinije proizvoditi, s druge pak strane, osobe traže kruh
i vodu tamo gdje su im na raspolaganju. Riječ je o tomu da se pronađu lokalna rješenja
za globalne probleme. U tom pravcu treba ići rad političara da se sučeli s glavninom
problema.