Crkva bez identiteta nije sposobna za dijalog s drugima – istaknuo je Papa Franjo
u govoru azijskim biskupima s kojima se prije podne, po lokalnom vremenu, susreo u
svetištu Haemi, odakle je uputio poziv „da se ponovo zaodjenemo svojim kršćanskim
identitetom“, te da se čuvamo relativizma i kulture prolaznoga. U svetištu Haemi,
gdje je mučeničkom smrću preminulo 132 katolika, od kojih mnogi pokopani živi, a većini
se ni ime ne zna, okupilo se 68 biskupa iz azijskih država. Svjedočanstvo je ovih
mučenika donijelo milost i blagoslov Crkvi u Koreji i izvan korejskih granica. Neka
nam njihove molitve pomognu da budemo pravi pastiri duša, koje su nam povjerene –
poželio je Papa na početku govora dodavši: A izvan granica Koreje beskrajni je
kontinent s vrlo različitim kulturama. U sličnom kontekstu, Crkva ima biti dovitljiva
i kreativna u svjedočenju Evanđelja, putem dijaloga i otvaranja prema svima – kazao
je Sveti Otac. To otvaranje ima biti potpuno, „obuhvatiti um i srce“ da se iskreno
prihvati onoga s kim se razgovara, ali se ni u kojem slučaju ne smije zanemariti čuvanje
istinskoga crkvenog identiteta. Ako želimo slobodan, otvoren i plodonosan razgovor
s drugima, onda nam mora biti jasno to što jesmo, što je Bog za nas učinio i što od
nas traži – upozorio je Sveti Otac. Rekavši da nije lako čuvati vlastiti identitet
i drugima ga očitovati, Papa je upozorio na tri napasti „svjetovnoga duha“, koje se
opiru našim nastojanjima da sačuvamo kršćanski identitet. Prije svega to je relativizam,
„varljivo blještavilo“ koje zasjenjuje sjaj istine, izmiče zemlju ispod naših nogu
i gura nas u živo blato, blato zbrke i očaja – kazao je Papa. Papa je rekao da
relativizam u današnjem svijetu pogađa i kršćanske zajednice, tako da narod zaboravlja
nepromjenljive zbilje, utemeljene u Kristu, koji je isti: jučer, danas i uvijek. Papa
ne misli samo na „sustavni relativizam“, nego i na relativizam u svakodnevnom životu,
koji neprimjetno oslabljuje i razara svaki identitet – ustvrdio je te nastavio govoriti
o drugoj napasti. S relativizmom je usko povezana površnost, druga svjetovna opasnost
za kršćanski identitet. Osvrćući se na tu opasnost, Papa je rekao da se ona očituje
u „igranju s modernim stvarima, zabavama i gubljenju vremena“, a ne posvećuje se dakle
pozornost bitnim stvarima. Današnja kultura veliča nevažno i pruža brojne prigode
za razonodu; to je veliki problem za dušobrižništvo – ustvrdio je Sveti Otac.. Površnost
se kod crkvenih službenika može se očitovati i u „zanošenju pastoralnim programima
i teorijama, kada se zapostavljaju izravni susreti, naročito s mladima, kojima je
naprotiv potrebna dobra pouka i sigurno duhovno vodstvo. Jedino „ukorijenjenost u
Kristu“ može jamčiti sigurnost, bez te ukorijenjenosti olabave istine poradi kojih
živimo, vježbanje kreposti biva formalizam, a dijalog postaje neka vrsta pogodbe ili
prividnoga zatišja – ustvrdio je papa Franjo. Govoreći pak o trećoj napasti, o
prividnoj sigurnosti koja se krije iza lakih odgovora, naučenih fraza, zakona i propisa,
Papa je podsjetio da „vjera po svojoj naravi nije usredotočena na sebe, nego teži
„prema vani“. Iz vjere se rađa svjedočenje i poslanje. U tom smislu vjera nas osposobljava
da istodobno budemo odvažni i ponizni u svojem svjedočenju nade i ljubavi – rekao
je Papa dodajući da uvijek trebamo biti spremni svima obrazložiti nadu koju nosimo
u sebi. Papa je dakle ustvrdio da je naš identitet „živa vjera u Krista“. Iz vjere
mora proizlaziti dijalog, a bez oklijevanja i straha treba ga poticati, jer Krist
je naš život. Jednostavnost Kristove riječi postaje vidljiva u jednostavnosti našega
života, našega komuniciranja, našega služenja i naših djela milosrđa prema braći i
sestrama – objasnio je Papa. Govoreći o posebnosti kršćanskoga identiteta, Papa
je rekao da se kršćanski identitet razlikuje od drugih „jer je plodan“, a pri tom
je upitao azijske biskupe: Je li identitet vaših krajevnih crkvi jasan u vašim katehetskim
programima i u pastoralu za mlade, u vašem služenju siromašnima i svima koji su na
rubovima naših bogatih društava, u vašoj skrbi o svećeničkim i redovničkim zvanjima? Nastavljajući
govor o dijalogu, Papa je rekao da je 'empatija' glavna sastavnica dijaloga. Izazov
koji je pred nama – rekao je – jest taj da se ne zaustavljamo na slušanju riječi koje
drugi izgovaraju, nego da proniknemo njihovo iskustvo, nade i želje, njihovu teškoću,
ono što im je u srcu. Empatija nadilazi slušanje riječi, ona je djelo naših „duhovnih
očiju i našega osobnoga iskustva“, sposobnost da u drugima gledamo svoju braću i sestre.
U tom smislu, dijalog podrazumijeva istinski 'kontemplativni' duh da se drugom možemo
otvoriti i prihvatiti ga – rekao je Papa dodajući: Tako se stječe iskustvo „bratstva
i zajedničkog čovještva, iskrenoga susreta, u kojem srce govori srcu. Papa je naveo
svetoga Ivana Pavla II. da istakne kako se „naše promicanje dijaloga temelji na logici
utjelovljenja: „Bog je u Isusu postao jedan od nas, s nama je dijelio ljudski život
i govorio nam našim jezikom“. Papa je poželio da duh dijaloga nadahne odnos između
Svete Stolice i azijskih zemalja koje još nemaju „puni odnos“ s Vatikanom. Kada
promatramo veliki azijski kontinent, njegovu prostranost, drevne kulture i tradicije,
bivamo svjesni da su vaše kršćanske zajednice, u Božjem planu, malo stado (pusillus
grex) kojem je zaista povjerena zadaća da svjetlo evanđelja donese na kraj zemlje
– zaključio je papa Franjo.