Na susretu s azijskim mladima Papa poželio ujedinjenje Sjeverne i Južne Koreje
Molite za ponovno ujedinjenje jedine korejske obitelji, u kojoj žive braća koja govore
isti jezik – rekao je papa Franjo mladima okupljenima na proslavi Dana azijske mladeži,
s kojima se susreo 15. kolovoza poslijepodne, po lokalnom vremenu, u Daejeonu, u velikom
šatoru podignutom na parkiralištu svetišta Solmoe. Bilo je to sat i pol velikoga zanosa
i pozornosti na riječi Svetoga Oca, koji je susret završio pozvavši na praštanje,
i tumačeći mladima što znači odluka da se u životu nasljeduje Isusa. Je li krivnja
za podjelu na dvije Koreje samo na jednoj strani? Ako mi Bog kaže da ga slijedim u
nekom zvanju, a ja osjećam nešto drugo, je li to kušnja ili ne? Velika su to i vrlo
važna pitanja koja traže izravan odgovor, a postavilo ih je troje mladih, u ime šest
tisuća okupljenih na Danu azijske mladeži. Papa Franjo ih nije razočarao u njihovim
očekivanjima. Pozorno je slušao zapisujući bilješke, dok su jedna kambodžanska djevojka,
jedan mladić iz Hong Konga, i djevojka iz Koreje, otvorili svoje srce s mnogo pouzdanja,
dirnuvši sve nazočne. Kada je došao red na Papu, jednako je tako jednostavno prekinuo
pripremljeni govor koji je do pola pročitao na engleskom jeziku, tražeći od mladih
dopuštenje da prijeđe na talijanski, na jezik koji mu omogućuje govoriti izravno srcu.
Dragi mladi prijatelji, u ovo naše doba Gospodin računa s vama! – istaknuo je papa
Franjo. Ušao je u vaša srca na dan vašega krštenja; dao vam je svojega Duha na dan
vaše krizme, stalno vas jača svojom prisutnošću u Euharistiji, tako da možete pred
svijetom biti Njegovi svjedoci. Jeste li spremni reći Mu 'da'? – upitao je Sveti Otac. Nakon
toga, prvi je odgovor bio upućen mladoj Mey, Kambodžanki koja je u svojemu životu
u sukobu, da li da slijedi glas koji ju potiče prema redovničkom posvećenju, ili da
krene jednako zahtjevnim, ali laičkim putom. Riječ je o prividnom sukobu, – rekao
je Papa – jer kada Gospodin poziva, uvijek zove kako bi se drugima činilo dobro: bilo
u redovničkom životu, bilo posvećenom, ili laičkom, kao otac i majka obitelji. Ali,
svrha je uvijek ista: klanjati se Bogu i činiti dobro drugima (…) No, ti ne moraš
izabrati nikakav put! Treba ga izabrati Gospodin! Isus ga je izabrao! Ti imaš čuti
Njega i pitati: 'Gospodine, što mi je činiti?' – napomenuo je Sveti Otac. Papa
je Franjo također mladoj Kambodžanki dao jedno obećanje, nakon što je ona podsjetila
na kambodžanske mučenike koji su još uvijek nepoznati, a ubijeni su ponajviše u godinama
krvavoga režima Pola Pota. Obećavam ti da ću se zauzeti, kada se vratim kući, da ću
razgovarati s osobom koja je zadužena za te stvari, a to je jedan dobar čovjek, zove
se Angelo… i tražit ću da istraži i razmotri – rekao je Papa. 'Angelo' je kardinal
Amato, pročelnik Zbora za proglašenje svetih, a obveza koju je Papa preuzeo potaknula
je buran pljesak, jedan od brojnih kojima su mladi pokazivali papi Franji da je njihov
zanos snažan, ali da mu je potreban oslonac u sigurnostima, sigurnostima novoga naraštaja
koji se pita hoće li moći napisati povijest drugačiju od prošlosti. Poput Marine,
djevojke koja je svojim pitanjem dotaknula bolnu ranu otvorenu već 60 godina: koji
je smisao mržnje koja dijeli dvije Koreje? Papa je jasan: nema dviju Koreja. Samo
je jedna, ali je podijeljena, obitelj je podijeljena – istaknuo je Sveti Otac te dodao
– Prije svega, jedan savjet: valja moliti; moliti za našu braću na Sjeveru. 'Gospodine,
jedna smo obitelj, pomogni nam, pomogni nam u jedinstvu, Ti to možeš. Da ne bude pobjednika,
ni pobijeđenih, samo jedna obitelj, da budu samo braća – rekao je Sveti Otac te pozvao
sve nazočne da odmah zajedno mole. Nakon kratke molitve u tišini, Papa je nastavio,
govoreći o nadi. Koja je nada? Ima mnogo nadâ, ali jedna je posebno lijepa: Koreja
je jedna; jedna obitelj. Vi govorite istim jezikom, jezikom obitelji; braća ste koja
govore istim jezikom (…) Mislite na svoju braću na Sjeveru: govore istim jezikom,
a kada se u obitelji govori istim jezikom, postoji i ljudska nada – istaknuo je Sveti
Otac. Golemi šator u kojemu vlada potpuna tišina, s mladima sabranima zajedno s
Papom u molitvi za ujedinjenje Koreje, prizor je koji se neće zaboraviti. Ali, utopijska
je nada bez oprosta, i upravo je tom vidiku papa Franjo posvetio posljednje improvizirano
razmišljanje, izneseno bez unaprijed pripremljenoga teksta. Osvrnuvši se na kazališni
glazbeni prizor koji su korejski mladi izveli na početku susreta, nadahnut prispodobom
o rasipnom sinu, Sveti je Otac ponovno istaknuo čvrsto uvjerenje koje je ugaoni kamen
njegova papinstva, a to je da je Bog beskonačno milosrđe i strpljenje. Nitko od
nas ne zna što ga očekuje u životu – kazao je Papa. I vi, mladi, pitate što vas očekuje.
Možemo učiniti i najružnije stvari, ali molim vas, nemojte gubiti nadu; tu je uvijek
Otac koji vas čeka! Vratiti se! Imam se vratiti kući jer me Otac čeka. A ako sam mnogo
griješio, priredit će veliko slavlje. A vi, svećenici, molim vas, zagrlite grješnike
i budite milosrdni – istaknuo je papa Franjo. Susret je završio molitvom 'Oče
naš', pjevanom na korejskom jeziku.