Papa je Franjo stigao u Seoul i odmah je u prvom govoru pastoralnoga pohoda Koreji
zazvao „dar mira“ iz zemlje „koja je mnogo i dugo trpjela“ zbog nedostatka mira, gdje
je nacionalna baština „tijekom godina nasilja, progonâ i rata bila na teškoj kušnji“.
Papa je u Plavoj kući, odnosno predsjedničkoj palači, govorio pred Predsjednicom Koreje,
civilnim i vojnim vlastima, te diplomatskim zborom. Prije je u razgovoru s Predsjednicom
ustvrdio da „u svakoj prigodi i u svakom govoru, čak i kratkom, treba rabiti riječ
mir.“ Sâm je Papa u govoru pred vlastima i diplomatskim zborom jednostavnim i izravnim
riječima govorio o neriješenim problemima nacije čiji je identitet obilježen podjelom.
Malo prije Papina dolaska u Seoul, Sjevernokorejska je pak vlada još jednom pokazala
svoju borbenu snagu ispaljujući tri projektila u japansko more. U dobrodošlici Rimskom
biskupu, Predsjednica je bez pridržaja izrazila želju za jedinstvom, ali je i u više
navrata podsjetila na sjeverno-korejsku nuklearnu prijetnju. Put koji papa Franjo
predlaže ide u suprotnom pravcu u odnosu na promicatelje trajnih sukoba. U govoru
je ohrabrio „napore u korist pomirbe i stabilnosti na korejskom poluotoku“, jer je,
prema njegovu mišljenju, „jedini siguran put za trajan mir“. Potom je Petrov nasljednik,
proširujući obzor, ustvrdio da se u globaliziranom svijetu ni jedan sukob ne može
smatrati rubnim. Posebno nam je na srcu traženje mira od strane Koreje – dodao je
Papa – jer se odražava na stabilnost ovdje i u cijelom svijetu, koji je umoran od
rata. Da bi se uspostavio i očuvao mir, Papa tvrdi da pokazivanje mišica i krhke
ravnoteže utemeljene na strahu nisu prikladno oruđe, nego „strpljivi rad diplomacije“
i trajno nastojanje da se „unište zidovi nepovjerenja i mržnje“. Sveti je Otac diplomaciju
nazvao „umjetnošću mogućega“, koja se „temelji na odlučnom i postojanom uvjerenju
da se mir može postići dijalogom te pozornim i čednim slušanjem, a ne međusobnim optužbama,
beskorisnim kritikama i pokazivanjima sile“. Mir nije, nastavio je papa Franjo
citirajući proroka Izaiju, „jednostavna odsutnost rata nego djelo pravde. A pravednost
se, kao krjepost, oslanja na odvažno strpljenje; ona ne zahtijeva da zaboravimo prošle
nepravde, nego da ih prštanjem, snošljivošću i suradnjom nadiđemo – ustvrdio je papa
Franjo Obraćajući se južnokorejskom političkom vodstvu, Papa je Franjo istaknuo
kako su pozornost i briga o mladima i slabijima ključna mjerila za učinkovitost i
dalekovidnost politike za društveni razvoj. Veliki se i mudar narod ne zadovoljava
samo ljubavlju prema svojim drevnim tradicijama, nego vrjednuje i mlade, nastojeći
im prenijeti baštinu prošlosti, primijenjenu u sadašnjosti. Slavljenje Dana azijske
mladeži, koji je povod Papina dolaska u Koreju, predstavlja „ dragocjenu prigodu svima
nama da čujemo nade i zabrinutosti mladih“. Kao i svaki skup mladih, Dan je azijske
mladeži upit upravljen nama „kakvo ćemo im društvo predati“ – kazao je Papa. Dok
se ubrzani razvoj zemlje suočava s problemima i zabrinutostima globaliziranoga svijeta,
Papa predlaže da se „posluša glas svakoga člana društva“, da se „posebna pozornost
posveti siromašnima, najranjivijima i onima koji nemaju glasa, ne samo izlazeći ususret
njihovim neposrednim potrebama, nego promičući i njihov ljudski i duhovni rast“. Tako
će se korejska demokracija jačati, a država pokazati da prednjači u „globalizaciji
solidarnosti, koja je danas vrlo potrebna“ – ustvrdio je papa Franjo. Prema korejskom
društvu, njegovim problemima, uspjesima i teškoćama, Katolička se crkva ne želi postaviti
kao učiteljica niti želi nad njim vladati. Naviještajući Evanđelje, po riječima Petrova
nasljednika, ona potvrđuje svoju spremnost da služi korejskom narodu, počevši od mladih
i siromašnih – kazao je Papa. Danas vam jamčim – rekao je papa Franjo zaključujući
govor pred Korejskom predsjednicom – postojanu želju korejske katoličke zajednice
da posvema sudjeluje u nacionalnom životu. Crkva želi pridonijeti odgoju mladih, rastu
solidarnosti prema siromašnima i onima koji oskudijevaju, želi pridonijeti formaciji
mladih naraštaja građanâ, spremnih da se s mudrošću i dalekovidnošću, naslijeđenima
od predaka rođenima iz njihove vjere, suoče s političkim i društvenim izazovima zemlje
– zaključio je papa Franjo.