O 24. jezično-pjesničkoj smotri »Croatia rediviva ča-kaj-što« u Selcima na otoku Braču – pripremio i govori Marito Mihovil Letica

Večernjih i noćnih sati 8. kolovoza 2014. održana je u Selcima na otoku Braču tradicionalna jezično-pjesnička smotra »Croatia rediviva ča-kaj-što«. Valja podsjetiti da je tu jedinstvenu svehrvatsku manifestaciju utemeljio državotvorne i ratne godine 1991. rođeni Selčanin dr. Drago Štambuk, priznati hrvatski pjesnik, po struci liječnik, po profesiji diplomat, trenutno veleposlanik Republike Hrvatske u Brazilu, Kolumbiji i Venezueli.
Držeći da je hrvatski jezik najvažnija naša identitetska popudbina, Drago Štambuk u osnovu manifestacije »Croatia rediviva« postavlja Zlatnu formulu hrvatskoga jezika: »ča-kaj-što«. Ta nam formula ima otvoriti horizonte i razbistriti perspektive o tome kakav nam jezik doista jest i kakav bi trebao biti; čime bismo doprinijeli koineizaciji hrvatskoga jezika, ostvarivanju njegove slitine, samosvjesne i skladne integracije koja nije samo jezično nego i općekulturalno pitanje, a time i prvorazredni politički zahtjev.
Ovogodišnja »Croatia rediviva« započela je tako što je na selačkome Zidu od poezije otkrivena ploča s uklesanim stihovima prošlogodišnjega oliveata, ovjenčanika, Branimira Bošnjaka: »Sve je oko nas već moralo / dobiti dušu.«
Svakako treba istaknuti to da je na manifestaciji »Croatia rediviva« obilježena 71. godišnjica tragičnoga ratnog događaja kada je talijanska okupacijska vojska 9. kolovoza 1943. bešćutno zapalila Selca, a također i još nekoliko bračkih naselja. Uz to tužno prisjećanje bilo je riječi i o lijepim jubilejima: o 100. obljetnici podizanja u Selcima spomenika Lavu Nikolajeviču Tolstoju, o 103. obljetnici otvaranja Tolstojeva perivoja te o pripremi za postavljanje, u istom perivoju, Radauševe biste Fjodora Mihajloviča Dostojevskoga. Tim je povodom predstavljena knjiga »100. obljetnica prvog na svijetu spomenika L. N. Tolstoju u Selcima na otoku Braču 1914.-2014.«, koju su u okrilju biblioteke »Selački korijeni« priredili Neva Ursić i Ivo Vuković.
Ne bi smjelo ostati nespomenuto ni to da je Drago Štambuk na početku ovogodišnje smotre »Croatia rediviva« pozvao da se zaželi vječni pokoj te se minutom šutnje iskaže zahvalnost i počast nedavno preminulomu zaslužnom Bračaninu Petru Šimunoviću: akademiku, istaknutome hrvatskom jezikoslovcu, onomastičaru i dijalektologu.
Zatim je pjesnik i veleposlanik Štambuk podsjetio na to što je zapravo »Croatia rediviva«, koji je njezin značaj za nas Hrvate. Među inim je rekao:
»′Croatia rediviva′ znači ′Oživjela Hrvatska′, obnavljajuća i rastuća – da budem precizniji! Upravo duhovna i duhom poticana svekolika transformacija Hrvatske bila mi je na umu kada sam utemeljio našu svehrvatsku smotru i započeo s njome prvi put 30. ožujka 1991., dan uoči Krvavoga Uskrsa naše domovine. Bijahu to neizrecivo teška vremena; u pitanju je, i doslovce, bio opstanak zemlje i naroda.
No, ne bje to za naš puk svrhunaravna novost jer još 1493. poruči, kao i nama danas, pop Martinac, poistovjećujući jezik i narod, nakon Krbavske bitke kad izginu cvijet hrvatskoga plemstva: ′Turci nalijegoše na jezik hrvatski!′ Poistovjetio je u svom turobnom izvještaju jezik s narodom, a to sam, dijelom nesvjesno, učinio i sâm kada sam zabrinut opasnošću koja se koncem osamdesetih i početkom devedesetih počela nadvijati nad domovinu osnovao jezično-pjesničku smotru koja je imala biti obrambenim, integracijskim znakom našega trojednoga jezika i simbolom integracije Hrvatske kao zemlje posebnih regija, a opet sveukupno svojih – u međusobnom prožimanju i ogledanju prema svakom hrvatskom čovjeku ponaosob – tako, Bračanina sa Splićaninom, Dalmatinca sa Zagorcem, Istranina sa Slavoncem, Ličanina s Međimurcem...da ne nabrajam dalje.
Hrvatska raznovrsnost tolika je da često nismo u stanju obuhvatiti i sagledati u punini ovo razlomljeno, i lomljeno, blago – preobraziti ga u slitinu plemenitu i bogomdanu. A upravo je to ono za čime ova naša smotra teži, sada već – 24 godine. Naime, njoj staroj koliko i nova Domovina, u temeljima leži rečeni alkemijski cilj; stoga nam je ′Croatia rediviva′ to dragocjenjenija i draža, bivajući domajskom vršnjakinjom; mlada, a zrela – vidjela je i predstavila tolike velikane hrvatskoga jezika i pjesništva, poput Vesne Parun, Dragutina Tadijanovića, Slavka Mihalića, domaćega sina i barda Zlatana Jakšića... da spomenem samo mrtve, jer i mnogi će mlađi neizostavno ući u red odličnika s hrvatskoga Parnasa; ta vrijeme je potrebno, kao u svemu, da ih se prepozna i prihvati. Ni med se ne stvori preko noći; pčelama radilicama skupljati je pelud eda ga prenesu u svoj nektar; a što drugo pjesnici rade nego sabiru cvat svijeta, opor i sladak, gorak i mirisan – pretvarajući ga u poeziju i zvon blagodajni hrvatskoga nam jezika.«
Zatim je nešto manje od dvadeset pjesnika čitalo svoje stihove, nakon čega su dotadašnji oliveati, Vlasta Vrandečić-Lebarić i Branimir Bošnjak, zajedno s utemeljiteljem Dragom Štambukom, također oliveatom, izabrali novog ovjenčanika – Ernesta Fišera, varaždinskoga pjesnika, esejista, književnoga i likovnoga kritičara, te sadašnjeg urednika »Kola«, časopisa Matice hrvatske za književnost, umjetnost i kulturu.
Želeći na osobit način istaknuti da hrvatski jezik ne postoji bez svoje tri sastavnice, svoje tri isprepletene i nerazdvojive grane – čakavštine, kajkavštine i štokavštine – novi poeta oliveatus Ernest Fišer je kazao:
»Poštovane gospođe i gospodo, dopustite mi samo da se kratko zahvalim kolegama u žiriju, jer velika je čast dobiti takvo priznanje od struke, dakle od kolega pjesnika. To je jedna stvar. Druga stvar: moja je silna želja da na obljetničkoj ′Croatiji redivivi′ iduće godine možemo objaviti da je Zlatna formula hrvatskoga jezika: ′ča-kaj-što′; koju je pred 25 godina, možemo već reći, inaugurirao dr. Drago Štambuk, a Općina Selca i Selčani mu dali veliku podršku da se ta manifestacija, dakle svehrvatska pjesničko-jezična manifestacija, održi do dana današnjega... Želim se zahvaliti i u ime svih dosadašnjih dobitnika ovog časnog priznanja, isto tako zaželjeti da iduća godina bude jubilarna i to dvostruko: da konačno hrvatski jezik, da ta Zlatna formula hrvatskoga jezika: ′ča-kaj-što′ – uđe na svjetsku listu nematerijalne baštine hrvatskoga naroda.«