Dužijanca je znak vašega hrvatskog i katoličkog identiteta i vaše stoljetne uljudbe
koju ste čuvali, razvijali i danas s pravom ponosno svjedočite drugima i oplemenjujete
društvo u kojem živite – istaknuo je biskup Uzinić u svojoj propovijedi na svečanoj
misi koju je predvodio u Subotici, a prenijela Ika. U Subotici je 9. i 10. kolovoza
svečano proslavljena Dužijanca, običaj koji su bunjevački Hrvati stoljećima slavili
u svojim obiteljima na svršetku ručnog košenja žita. U svom pozdravu biskupu gostu,
katedralni župnik mons. Stjepan Beretić istaknuo je: "Dužijanca se slavi srcem i dušom,
pjesmom i zahvalnom molitvom. S jedne strane zahvaljujemo Bogu, a s druge: puni smo
zahvalnosti čovjeku. Zato Dužijancu slave sklopljene ruke, ali je slavi i tamburica
i kolo. Pjesma zahvalnosti i radosti zvoni oko oltara, ali i u kolu – objasnio je
župnik. Biskup je Uzinić zahvalio na pozivu, izrazivši radost što će imati priliku
izbliza upoznati Dužijancu, o kojoj je toliko lijepoga čuo. Istaknuo je posebnu povezanost
svoje Dubrovačke biskupije sa Subotičkom biskupijom, koja traje od godine 1922. kada
je redovnica iz Blata, sada blažena Marija Propetog Isusa Petković, došla u Suboticu
prositi pomoć za siromašnu djecu i siromahe u Blatu. Dovela je svoje sestre kćeri
milosrđa, koje otada djeluju i u Subotici – rekao je biskup. Nedjeljna slavlja
počela su u "kolijevci" Dužijance, u crkvi Sv. Roka. Misu je predvodio biskup Uzinić
u zajedništvu s domaćim biskupom te s desetak svećenika. Uz mnoštvo vjernika koji
su ispunili katedralu, misi zahvalnici nazočili su brojni ugledni gosti različitih
kulturnih i društveno-političkih institucija iz Hrvatske i Mađarske, kao iz brojnih
hrvatskih institucija u R. Srbiji. U propovijedi je biskup Uzinić, među ostalim,
rekao: " Radujem se što sa svima vama mogu slaviti ovu Kristovu nekrvnu žrtvu, ovu
žrtvu zahvale za ovaj grad, ovu biskupiju i sve ljude u njoj, za bake i djedove, očeve
i majke, djecu i mlade, za ovogodišnji završetak žetve, za vaša rodna polja i vaše
salaše. Donosim vam pozdrave grada Dubrovnika i svoje Dubrovačke biskupije, koju miluje
sinje more i štite kameni miri i tvrde stine, a koja na svom području čuva uspomene
i zemne ostatke jedne žene, koja je u svojoj malenosti bila velika, bl. Marije Petković,
koja je proseći za svoj samostan i siromašne djevojke u njemu u ovim vašim krajevima
naišla na otvoreno srce i darežljivost vaših predaka. Tu otvorenost vašega srca osjećam
i ja, dok zajedno sa svima vama danas Gospodinu zahvaljujem za sve vas, za ovu vašu
svečanost, za vašu ustrajnost, za vašu hrabrost i vašu postojanu vjeru". Govoreći
o svečanom slavlju Subotičana biskup je rekao: "Dužijanca je znak vašega hrvatskog
i katoličkog identiteta i vaše stoljetne uljudbe koju ste čuvali, razvijali i danas
s pravom ponosno svjedočite drugima i oplemenjujete društvo u kojem živite. Dok danas
u zahvalnosti Gospodinu s ponosom gledamo na minulo stoljeće od kada se Dužijanca
slavi, želimo u ovom slavlju moliti da i mi danas budemo dostojni čuvari, graditelji
i svjedoci onoga što su nam naši preci namrijeli". Biskup je Uzinić pozvao sudionike
Dužijance na vjernost Gospodinu i u lijepim i teškim događajima života te zaključio:
"Vjera u Krista i u obilju i u oskudici nosi sa sobom vjernost koja je pomiješana
s rizikom. Poznato mi je da je i ovdje među vama bilo onih koji su radi vjere u Krista
bili spremni na rizik da ostanu bez posla, bez kruha svagdašnjeg, bez životne sigurnosti.
I to je povijest Dužijance. Činili su to jer su znali da je Gospodin tu, da ih
neće napustiti. Zato su, jer su imali takvu vjeru, mogli riskirati. Zato su mogli
hrabro i bez straha hodati po nemirnim vodama raznih događaja i situacija, u kojima
nije bilo lako ostati vjeran svom katoličkom opredjeljenju i svijesti pripadnosti
hrvatskom narodu. Isus nas i danas potiče da ostavimo svoje strahove, jer neke stvari,
nažalost, ni danas nisu puno bolje – ustvrdio je biskup Uzinić. S tom sigurnošću,
koju nam daje vjera u Krista slavimo i ovogodišnju Dužijancu. Želimo u zahvalnosti
svoga srca zamoliti Gospodina da nam umnoži vjeru, da nas oslobodi straha i da nam
daruje milost da ga i danas s vjerom prepoznamo u jednostavnom znaku njegove velike
ljubavi i nazočnosti među nama u hostiji bijeloj, u kruhu našem svakidašnjem, po kojem
je i u kojem je odlučio ostati trajno s nama, zaključio je dubrovački biskup. Misa
je završila zahvalnicom "Tebe Boga hvalimo" i blagoslovom s Presvetim.